Sole, twin tears. And then a rain. Red on brown on black.
Evo me natrag. Nije me dugo bilo, čak dulje od mjesec dana. Ali to ste već ionako znali. Ne znam, jednostavno nisam imao namjeru pisati, namjeru toliko jaku da sam propustio na svoj vlastiti rođendan napisati barem nekakav mali pamfletić na blog... Zatim je došla Francuska. Toulouse. Predivan grad, odvratni ljudi. Francuzi su tako high up noble raspoloženi prema svima da je to sramota za jedan narod. Govore samo francuski, razumiju i mogu govoriti sve druge jezike, ali svejedno (makar ti ne razumiješ ni riječ njihovog jezika) ti se obraćaju samo na francuskom. Onda kad im pokušavaš objasniti da neku rečenicu mogu reći stotinu puta, da ih ti svejedno nećeš razumjeti jer ne znaš njihov jezik, se prema tebi ponašaju kao najvećem gadu i barbaru. Ali dobro, barem su ljudi iz drugih zemalja bili prijateljski, Česi pogotovo, a i Finci nisu bili loši. O Bjelorusima i Ukraincima da ne pričam...
Inače, ljudi su postali veliki fanovi Hrvatske, nakon što smo na Eurovillageu (nešto kao veliki sajam u kojem svaka zemlja predstavlja sebe sa raznim proizvodima i slično), napili oko pola (ako ne i više) sobe i podjelili sva licitarska srca koja smo uzeli sa sobom. Francuzi su naše crvene, bijele i plave Croatia balone iskoristili da naprave svoju zastavu iz njih... usput su rekli da nam je vino dobro, a Švicarac nas je pohvalio na siru. Mislim, ako ti Francuzi pohvale vino, a Švicarci sir, onda znaš da je party bio uspjeh. Prvo je otišla flaša kupinovog vina, a onda su se svi pomamili za travaricom. Francuzi su mi bili najbolji. Natoče si malo, otpiju, trgnu glavom unatrag, naprave par "uh, dobra roba, ali peče" grimasa, pa si natoče još. Ludo. Morske su spužve isto nestale odjednom, a mi smo bili vizualno jako lijepi u našim dresovima hrvatske reprezentacije i šahovnicom za ploču na kojoj smo to sve predstavljali. Uostalom, za sliku pogledajte današnji Večernji. E da, svi zgledamo gadno jer nas je sunce totalno opržilo taj dan... Najviše mi je bilo žal Šveđana i Finaca, koji nisu bili naviknuti na takvo sunce, nekima se koža ljušila i slično. Gadan prizor.
Uz to, sve je ostalo bilo super, tulumarenja navečer, preskakivanje ograde pri povratku natrag jer se licej zaključavao, a nitko nam nije namjeravao otvarati vrata, smijanje blesavoj francuskoj organizaciji, njihovom jeziku (vjerojatno imaju negdje u vratu dodatnu vrećicu za spremanje hračaka s obzirom na to kak pročišćavaju grlo dok govore...), kao i laži da je francuska kuhinja najbolja. Jeli smo na nekom njihovom faksu. Samo kao primjer - imaš recimo dva tipa mesa. Jedno počneš rezati, i režeš, i režeš, i režeš... a onda ti se svine vilica. A drugo izgleda predivno, sočno miriše i sve, lijepo preprženo, ali onda ga prerežeš napola i krvari ti iznutra. Ili, ako u ponedjeljak jedeš juhu od gljiva, u utorak jedeš sos od gljiva s rižama, treći dan nekakav desert koji jako podsjeća na onaj sos od jučer smrznuti, a u četvrtak saznaš da to uopće nisu bile gljive nego plodovi mora...
A sad riječ o vremenu. Izađeš van, sja sunce, ali pada kiša. Zatim krenu oblaci i kiša stane. Pa za pet minuta počne tuča, koja pada tridesetak sekundi, a potom se oblaci raziđu i pada kiša. Pa se oblaci skupe i kiša stane, pa krene. I vjetar puše na mahove. A vrijeme mlako ko i Francuzi.
Osim toga, izlet u Francusku nije mogao biti loš jer sam kupio Secret Treaties od Blue Öyster Culta. Doslovce zakon album jer su sve pjesme na njemu, jedna do druge genijalne, sve sami hit do hita... A ne ovi škartovi koji se danas proizvode... I još sam kupil tri CDa tradicionalne keltske glazbe, samo za 11 eura. BÖC je koštal 15, ali se skroz isplatil... Onda kaj još? Ah, da! Iako nisam pobornik takve prehrane, s užitkom sam otišao u francuski McDonalds i pojeo jedan Royale with Cheese te tako napravio lagani homage (viđe, francuska riječ...) Tarantinovom Pulp Fictionu žderući nezdravu hranu.
"Hamburgers. The cornerstone of any nutritious breakfast."
Uglavnom, to vam je bila ukratko Francuska. Zapravo, sve je više manje rečeno. Po povratku, malo me mučila nadoknada škole, ali to je prošlo. I školski smo list uspješno izdali uz mnogo kontroverze, što je zasigurno pomoglo prodaji. Što još osim toga? Prvi redak u postu. That is all for now...
Glazba: Vivaldi - Zima
Kierlan Darkskye,
Blinking About
Post je objavljen 12.05.2005. u 21:21 sati.