U što se ovaj svijet pretvorio, u što su se pretvorile osobe u koje sam do prije par godina vjerovala, a nisam vjerovala drugima kad su mi govorili ono što sam tek danas shvatila.
Zašto svakodnevno srećem takvu dvoličnost u ljudi?
Zašto ne mogu biti imuna na sva ta sranja koja se događaju oko mene. Lijepo je biti hladnokrvan, glumiti da te nije briga a zapravo samo ti znaš kako ti je.
Zašto ja ovo uopće pišem? Ima li ikakvoga smisla govoriti o nečemu što je naša svakodnevnica, a za koju ovoga trena nemam lijeka. Sve ovo nema smisla, zašto da razmišljam o stvarima koje nisu vrijedne spomena. Sve mi je to jasno, ne trebam nikakav komenatar, ali opet iznova ne mogu da se ne zapitam…
.