Kroz idućih desetak postova upoznat ću Vas sa velikim orkestrom (ako netko u međuvremenu ne prekine, a nadam se da hoće, ovo nizanje i upoznavanje).
Krećemo, naravno, od najbitnije figure - naš voditelj:
Danijel Rožanković

Pravi metroseksualac, nema što, ha-ha! Sorry Danijel za ovu sliku, ali baš mi je bila fora.

Kompletan stas!
Kratki opis:
* 28 godina (uskoro)
* diplomirani biokemijski inženjer (konačno)
* neoženjen, slobodan (broj telefona dostupan uz predočenje osobnih podataka)
* trenutno izvršava obavezu prema državi služeći (civilnu) vojsku
* primaš i 'šef' Savskih valova (na slici drži 'krivu' tamburu)
* član UO TZ-a Gaj (uza sve još smo mu dali i pravo glasa; baš smo zlatni)
Dakle, prije dvije godine naš je mlađahni voditelj sjedeću poziciju vodeće bisernice u orkestru zamijenio stajaćom pozicijom okretanja leđa publici. Ma, istina je, u biti, to da on nas jako voli i draže mu je da cijelo vrijeme gleda nas, nego note! No, koji god razlog bio njegovog prelaska, cijela ta zamjena je bila pun pogodak! Nakon samo pola godine (šest mjeseci) ravnanja orkestrom, naš voljeni dirigent nas je odveo na Festival hrvatske tamburaške glazbe u Osijek gdje smo si zajedničkim (njegovim i našim) snagama priskrbili prvu Zlatnu plaketu Paje Kolarića. To je najblještavije odličje u našoj (imaginarnoj) vitrini. Bravissimus, capo! Grazie!
Ispravka: Nije baš bio Osijek, nego Donji Miholjac (ako me pamćenje dobro služi), ali mi to tako kažemo, iz navike.
Gajevci, sve nadopune i ispravke su dobrodošle.
Pozdravlja Vas Jasna
Post je objavljen 12.05.2005. u 11:04 sati.