Buđenje prije 6. Dogovorili smo rani, kako i priliči, posjet stočnom sajmu u Topolovcu. Prije spremanja pogled na blog. Gledam komentare i pomalo tužno potvrđujem misao i osjećaj koji me prati ovih mjesec ili dva kako je krenula predizborna trka. A to je osjećaj guste, nataložene negativne energije, negativnih misli, osjećaja, zastrašujuće frustracije, bijesa i gotovo opipljive mržnje na svim stranama. Naravno, da mi je potpuno jasno da su izborne kampanje sve, samo ne idilično vrijeme slaganja i koncenzusa. To je vrijeme teških riječi i optužbi, surovog nadmetanja i prava bitka u kojoj se namjerno u svrhu mobilizacije birača potpaljuju strasti i radikaliziraju razlike. I ne govorim o tome i ne brine me to. Brine me ta naviknutost na destrukciju i navika okupljanja „protiv“, fokusiranje na „neprijatelja“ ma tko ili što on bio. Susrećem mnogo dragih ljudi, veliki dio njih podržava i prepoznaje neki moj napor da okupljam ljude na optimističnoj i razvojnoj viziji ovoga grada i ove sredine, ali i dosta onih koji su se u nedaćama svakodnevnog preživljavanja, u mukama ponižavanja, u svakodnevnim nepravdama odvikli od optimizma i bilo kakve vjere u sebe i vlastite snage, a još manje vjere u druge. Od mene očekuju samo militantni poklič i osvetu za njihova poniženja. Očekuju i rezolutno zahtjevaju da se „njih“ i „njihove“, ne sam pobjedi, već „ponizi, uvrijedi i ukloni“ onako kako je to činjeno njima. Nedam se uvući u to zastrašujuće i opasno kolo mržnje i osvete. Ne želim biti sudionik nadmetanja u mržnji, destrukciji, licemjerju, defetizmu. I to ne samo zato što bih tu sasvim sigurno izgubio. To stanje treba prevladavati i pobjeđivati odlučnošću i čvrstinom na vrijednostima i vizijama tolerantne, rastuće i razvijajuće kulture dobra, solidarnosti i obzirnosti. Treba razbijati strahove, koji rađaju toliko agresije, a to se može samo iskazivanjem hrabrosti da se bude s onu stranu osvetničkog gnjeva i mizerne uvrede drugih i drugačijih
I još nešto.Ne mogu vjerovati da se nitko još javno nije oglasio na skandaloznu, javno iznesenu seksističku uvredu, koji je izrekao aktualni župan Brodarac na NET televiziji, tobože pošalicom, da „Marina Lovrić može biti županica samo ako se uda za njega“. Nakon ove izjave, u svakoj normalnoj zemlji svijeta, takva bi osoba bila zauvijek udaljena iz politike. A u nas? Sve šuti i sve spava u naviknutosti na uvredu i poniženje. Gdje su ženske udruge, udruge za ljudska prava, hrvatske žene, hrvatska srca, forumi žena! Zaboga, nakon ovoga, Brodarac ne smije dobiti glas niti jedne žene i niti jednog muškarca koji imalo drži do rodne ravnopravnosti. Ako je seksizam i primitivizam stil i mentalno obzorje Đure Brodarca, neka mu bude, ali ne dozvolimo da bude i nama!
Post je objavljen 12.05.2005. u 07:07 sati.