Marketing
DAN 340
Finta lijevo, prolaz desno!!!
U subotu 07 svibnja 2005 odigrala se nogometna utakmica između hrvatske i francuske reprezentacije na stadionu ispred škole "Lyce de Kigali". Don Sebastijan i ja vodili smo momčad hrvatske reprezentacije a tko je vodio francusku reprezentaciju neznam a i nije me ni briga. Najboljeg igrača hrvatske reprezentacije ja sam osobno doveo sa motorom na utakmicu. Naši igrači su odmah po dolasku na stadion započeli sa žestokim zagrijavanjem a ja sam to sve nadgledao. Taman nešto prije nego što će početi utakmica ja i don Sebastijan smo odlučili otići nešto pojesti i popiti pošto je bila vrućina na igralištu a i ja sam prigladnio. Računali smo doći na početak drugog poluvremena kad sunce malo padne. Međutim sranja. U gostioni gdje smo došli jesti čekali smo sat ipo spizu i tako zakasnili na drugo poluvrijeme. Kad smo se vratili već je bila utakmica gotova a igrači hrvatske reprezentacije čekali su nas pognutih glava okupljeni kraj mog motora.
Čim sam vidio njihove izraze lica, smračilo mi se pred očima jer sam znao da su izgubili. Pitam ja njih koliko ste ostali a oni meni Popušili 3:1. Pa pitam ja Je li sve bilo regularno da nije možda sudac krao za francuze? Međutim izgleda da je suđenje bilo fer i pošteno jer nitko se nije žalio na suđenje. Ništa kažem ja to je samo jedna izgubljena utakmica međutim kasnije sam se šokirao kad mi je don Sebastijan rekao da su sve utakmice skoro izgubili u ovom prvenstvu. Ovih dana se odigrava prvenstvo škola u Kigaliju i svaka škola ima svoje dresove. Tako reprezentacija škole I.F.A.K. (Institut de Formation Apostolique Kimihurura), u kojoj je don Sebastijan Marković misionar, igra što je bilo i više nego realno za očekivati u dresovima hrvatske nogometne reprezentacije dok naprimjer škola E.T.O. (Ecole Technique Officiele) Muhima sa kojim su danas naši igrali igraju u dresovima francuske nogometne reprezentacije. Dalje, ne bih htio da neko pomisli kao što sam ja isprve pomislio kad mi je don Sebastijan rekao da su naši većinu utakmica izgubili da naša reprezentacija nema veze o nogometu. Dapače, naši su sasvim solidni igrači i dobro igraju ali je fora u tome što imaju osjetno najmanji prosjek godina od ostalih učesnika.
Prosjek godina u našoj reprezentaciji je oko 15 godina pa i manje dok u drugim reprezentacijama je prosjek oko 18 godina a to je za tu dob velika razlika jer nije isto 15 i 18 godina i naprimjer 27 i 30 godina. Međutim nije svako zlo za zlo. Sada su naši igrači još mladi ali zato samo neka nastave igrati pa ce haračiti za godinu-dvi po Kigaliju. Drmar će se zemlja po kojoj oni budu igrali. Meni je doista žao što nisam stigao na drugo poluvrijeme da bar uslikam par slika za vrijeme utakmice. A šta ću mu ja sad, sam sam kriv što sam išao jesti a s druge strane tko je mogao pretpostaviti da ću ražnjiće čekati sat ipo vrimena. Tako imam samo slike koje sam uslikao pred utakmicu. Međutim, iako je za našu reprezentaciju prvenstvo završeno jer nisu prošli skupine, možda bude koja prijateljska utakmica pa ako bude onda ću ih opet ići gledati i opaliti par slika. Inače kad je don Sebastijan donio iz hrvatske svojim igračima dresove hrvatske nogometne reprezentacije onda je i don Danko svojima u njegovoj školi isto nabavio hrvatske dresove pa je sad veliki proplem kad igraju obe hrvatske nogometne reprezentacije međusobno.
Jedna mora promjeniti dres jer nemogu igrati u istim dresovima, je li tako?! Tada dolazi do problema što nitko ne želi skinuti hrvatski dres pa onda dolazi do prepirke, ali onda don Sebastijan i don Danko donesu konačnu odluku tko će promjeniti dres jer kad bi pustili igračima da se dogovore tko će skiniti hrvatski dres bilo bi krvi do koljena. Inače i fra Ivica je za reprezentaciju njegove škole naručio hrvatske dresove pa ćemo tako imati uskoro tri hrvatske nogometne reprezentacije u Ruandi i jednu u hrvatskoj. E sad vjerovali vi meni ili ne mogu reći da sam ugodno iznenađen koliko sam puno ljudi sreo, i to u svim zemljama afrike u kojim sam bio, koji znaju za hrvatsku nogometnu reprezentaciju i za dosta naših igraca (reprezentacija iz 1998 godine naravno) prije svega Davora Šukera koji je apsolutno najpopularniji nogometaš a i Bobana i Jarnija.
Ljudi moji dragi, eto toliko za danas. U petak 13. svibnja 2005 godine idem se malo odmoriti par dana na selo kod fra Ivice a onda kad se vratim pričekat ću par dana dok ne završi sezona kiša i onda idem viditi gorile itd. Pozdrav svima od Roberta iz centra Kigalija!!!
Post je objavljen 12.05.2005. u 02:13 sati.