Samo je zahvalio. Isvina, vise n nije bilo isto, ali to se nije moglo promjeniti, pricali smo, to je zasad bilo najvaznije.
Pitala sam ga bi li mi dao da vidim njegove pjesme, nije se bunio, imao je stvarno prekrasnih pjesama, neke sam citala kroz suze, ali tek kad mi je dao drugio dio njegovih pjesama sam shvatila koliko mi je znacio. Sto mi je znacio sam shvatila na prijateljicinom i prijateljevom rodjendanu.
Nije vazan datum kada je bio rodjendan, a i zabava je bila ko zabava, pilo se, plesalo, pjevalo. Dan je bio subota i nebo se crvenilo i kisa je lagano sipila. Sjedio je na terasi, kisnio i pisao nesto na mobitelu. Kad je usao u kucu tad sam ga prvi put vidjela kako treba te veceri. Bio je sav u crnom i mokar, pramenovi mokre kose su mu padali preko lica, jesam li ti rekla da ima dugu kosu? Ne? Eto, sad znas.
Pogledao me, jednostavno ne mogu ti to opisat... Dotle je jedan iz razreda njegovog brata nesto trckarao oko mene i moje frendice. On je prosao kraj nas i otisao u hodnik, kasnije su mi rekli da je cijelo to vrijeme sjedio na stepenicama.
Post je objavljen 11.05.2005. u 21:57 sati.