U šta sam se pretvorio.... teško mi je povjerovati čak i svojim očima. transformacija... gle,a bio sam i sam jednom u tom položaju. kakva tužna humoreska... gradio ispod gradova od pjeska dubok bezdan bez dna. dok lijegam u hladni krevet gubim dah i stavarnost nestaje pod najezdom kaosa misli koje mi se gomilaju iz dana u dan... i sve se pamte, svaka misao potajna i crna ostaje zgnječena i spremljena, doćiću opet po nju... kad tad, a onda će biti smiješno... uvijek bude smiješno. mrzim razočarati... a uvijek to napravim... redovno griješim. mislim da ću sad spavati dugo, dugo... gnječiti još u sebe i čekati da prođe vremena... naći spokoj i tišinu podalje tako da moje greške ostanu moje.
Post je objavljen 11.05.2005. u 21:49 sati.