"Čovjek može preživjeti potres, epidemiju, strašnu bolest, svaki oblik duhovne muke; no najrazornija tragedija koja ga može zadesiti bila je i ostat će tragedija spavaće sobe."
(Tolstoj)
Razvijanje zdravih odnosa s partnerom
Povezanost je dugotrajan proces, ali vrijedan truda, iako ponekad frustrirajući, zbunjujući, dovodi u konačnici do osjećaja zadovoljstva, sreće, samopoštovanja i pripadnosti.
Seksualnost je snaga koja pokreće, utječe, vodi i obilježava naš život u punom smislu, svakoga trenutka našeg postojanja bilo na svjesnoj ili nesvjesnoj razini. Iako je to tema o kojoj ne bismo mogli otvoreno i sasvim iskreno razgovarati na nedjeljnom obiteljskom ručku,
sve dimenzije naše spolnosti čine našu bit, jezgru, centar našeg življenja i postojanja.
U nekim situacijama spolnost je potisnuta (npr. bolest djeteta, egzistencijalni problemi, rat i sl.), no ona nikada ne nestaje; možda se pritaji, ili pak nam upravo ona pomogne u izlaženju iz krizne situacije.
Odnosi među partnerima su kompleksni, dinamični i teško ih je uokviriti u definicije; imaju dobre strane, adute ili imaju slabosti, opasnosti, ali i prijetnje. Česta je usporedba odnosa s biljkom koju treba njegovati ako želimo da nam cvjeta i uljepšava prostor. Skala definiranja kvalitete odnosa s partnerom kreće se od "u redu", "prijateljski", "ugodan" do "intiman".
Kada govorimo o ponašanju pojedinca u društvu, sociolozi često koriste termine "normalan" za uobičajen, najčešći, a "nenormalan" za rjeđe prisutan, drugačiji pa se tako definira i spolno ponašanje.
Psiholozi i psihijatri često analiziraju djetinjstvo i odrastanje, odnose među roditeljima kako bi proniknuli u razloge (ne)normalnoga spolnog ponašanja neke osobe.
Međusobna komunikacija i izražavanje emocija razlikuju se od para do para. Za jedan par iskazivanje ljubavi i privrženosti predstavlja zajedničko uređenje vrta i pomoć u kući, za drugi par je to briga i odgoj djece, dok je trećem paru važno da svaki ima zadržanu svoju individualnost? No svakom je od ovih primjera zajednička težnja za spolnom intimom i tjelesnim zadovoljstvom koje čine krunu njihove veze. Ukoliko je spolna komunikacija poremećena, kroz neko vrijeme poremetit će se cjelokupan odnos. Neki su parovi spremni suočiti se s problemom i prevladati ga te tako nastaviti živjeti zajednički skladan život. Drugi zbog slabosti, nezrelosti, nestrpljivosti, sebičnosti ili pak nekog drugog razloga u tome ne uspijevaju, pa se takve veze uglavnom prekidaju.
Da bismo uopće mogli uspješno razviti odnos i intimnu komunikaciju s nekim, bilo bi dobro i pošteno prvo analizirati sebe i svoje potrebe kako bismo ih što bolje mogli s partnerom zadovoljiti. Nagoni koji postoje u partnerskom odnosu variraju od strasti, rekreacije, nezainteresiranosti, navike, financijske ovisnosti, pa čak i izrabljivanja. Ti nagoni su povezani s emocijama kao što su ljubav, sreća, tuga, ljutnja, mržnja, strah od gubitka, ljubomora, sebičnost itd. Bračni i seksualni terapeuti podsjećaju da velik broj parova živi u bračnoj zajednici bez emotivne povezanosti, bez intime. Povezanost je dugotrajan proces, ali vrijedan truda, iako ponekad frustrirajući, zbunjujući, dovodi u konačnici do osjećaja zadovoljstva, sreće, samopoštovanja i pripadnosti.
Mijenjaju li se s vremenom odnosi u vezi?
Biti par ne znači nužno odreći se sebe, ali zasigurno znači prilagoditi se i konstantno se mijenjati i rasti - zajedno.
Biti par ne znači nužno odreći se sebe, ali zasigurno znači prilagoditi se i konstantno se mijenjati i rasti - zajedno.
U početku veze, svatko donosi dio sebe, svoju osobnost, stavove, očekivanja od života, stil, mane i vrline, svoju prošlost; svatko je pripadnik određene rase, naroda, kulture, vjere, društvenog sloja, svatko je stekao određeno obrazovanje i svatko ima svoje potrebe. Sve navedeno svakoga od nas razlikuje i sve navedeno može utjecati na razvoj spolnih odnosa.
Mladi parovi se u početku suočavaju sa samom definicijom partnerstva: što znači biti par; je li to automatski odricanje svoje osobnosti, slobode; kako izbalansirati novo zajedništvo, a ne odreći se sebe?
Parovi koji su dulje u vezi, sazrijevanjem i učenjem jedan od drugoga, zajedno rastu i stvaraju intimnu zajednicu. Poznavanje sebe i partnera, zajedničko "ulaganje" u zajednicu, omogućuje da svaki za sebe uspijeva izgraditi svoj svijet (poslovni, društveni i sl.) koji ne remeti zajednicu već doprinosi kvalitetnom odnosu i kvalitetnom spolnom životu.
Parovi s djecom u početku se suočavaju s velikom promjenom i često se upravo u tom životnom periodu razilaze, jer više nisu i ne mogu biti upućeni samo jedan na drugoga. Emotivno zrele osobe znaju se nositi s time i nalaze vremena jedni za druge usprkos djeci i svakodnevnom stresu. To nije lako i često se nailazi na prepreke i probleme, no ukoliko ih uspješno prevladate, osjećaj zadovoljstva koji će vas ispuniti još će više oplemeniti vašu vezu i obogatiti vaš spolni život.
Parovi srednje i starije dobi ukoliko su im djeca samostalna, imaju vesele brige s unučadi, pri završetku su svog radnog vijeka i obično u toj "zreloj" ili "zlatnoj" dobi, proživljavaju u vezi "novu mladost". No često se u toj dobi javljaju kronične bolesti (npr. visoki krvni tlak, visoki kolesterol i sl.) pa je i spolni život promijenjen. Žene u klimakteriju osjećaju suhoću rodnice, smanjen im je libido, muškarci zbog poremećaja cirkulacije mogu imati problema s potencijom.
Tada se javljaju poznati mitovi:
"Sve je to samo psihološki ..."
" Pravi muškarci? nemaju takvih problema ..."
"To je neizbježno kad-tad, a pogotovo u starijoj dobi ..."
"Najbolje je nastaviti normalno živjeti s tim problemom ..."
"To nije nešto o čemu bi trebalo raspravljati s partnericom ..."
"Liječenje je prekomplicirano i zahtijeva previše liječničkih pregleda ..."
Na sreću, to su samo mitovi, i u brošuri Erektilna disfunkcija možete pročitati kako se problemi s potencijom mogu uspješno liječiti.
www.erekcija.com.hr
Jagermeister u suradnji s PLIVA doo.
Post je objavljen 11.05.2005. u 19:30 sati.