Marketing
1700. rođendan grada i ostali eseji
S malim zakašnjenjem čestitam svom rodnom gradu 1700-ti rođendan. :) Ne znam zašto se neki čude šta su Splićani lijeni, pa grad nam je osnovao penzić. I to nakon šta je abdicirao sa carskog trona, što pokazuje da nije bio baš ni najracionalnija osoba. Izgleda da se dosta njegove osobnosti zadržalo i na stanovnicima grada koji se razvio oko njegove vikendice.
A jadan Dioklecijan, žrtva jedne od najvećih povijesnih ironija - progonio kršćane, a u njegovom mauzoleju jedna od najstarijih kršćanskih katedrala u svijetu. Ali mislim da ga to ne bi toliko pogodilo koliko bi ga šokiralo da vidi Pujanke ili Brda, a sve to krenulo od njegove Palače.
Ne da mi se sad ponavljat sve ono što o Splitu znate, tipa: fjaka, dišpet, sport, cure, komunisti kad su svi Hrvati, ustaše kad su svi Europljani... Mene je uvik fascinirala tradicija njegovanja redikula kao dijela gradske kulturne baštine. Redikuli su oni šta su malo prolupali pa čine scene po gradu, ljudi ih gledaju, neki se čak i smiju, a s vremenom te osobe zadobiju kultni status, svi ih znaju, pa i vole. U Splitu se, za razliku od nekih drugih sredina, kraj redikula ne prolazi spuštenog pogleda i s blagim osjećajem srama. U Splitu se njih sluša kao neke open-air performere, a publika se nerijetko uključuje u njihove točke. Dok sam ja bio u srednjoj školi, Ćićko je bio u naponu snage, a njegova fiksacija je bio Krleža. Recitirao je njegova djela, analizirao poruke, upućivao mlade na vrijednost te literature. Najdraža lokacija mu je bila Pjaca, a mi smo ga znali pitat nakon škole pitat nešto o Krleži ako smo uskoro to imali u lektiri. Ili bi jednostavno dobacili "Krleža je sranje!", što je garantiralo bar pola sata zabave. A tko bi u tim godinama čitao "Hrvatski bog Mars" ako moš dobit referat od Ćićka.
Zatim je tu veteranka flash-scene Mare Žebon, njen glavni repertoar bio je dizanje suknje ispred autobusa, a volila je i popit. Posebno bi mladima voljela objasnit kako ona gleda na onu stvar :))
Legendarni pijanac je bio Pajdo. Većina njegovih ispada se događala u Prometovim autobusima, a ne znam je li točno ili je urbana legenda, ali njemu se pripisuje ona slavna kad mu je jedna gospođa u autobusu rekla da je odvratan pijanac, a on je odvratio "Je, gospođa, al ja ću se otriznit, a vi ćete i dalje bit ružni i debeli" :) Drugom zgodom je došao do vozača busa i pitao "Skužajte, šjor, mogu ja tu kod vas ostavit kilu fažola i litru vina?" Reče vozač - može - a on mu se izriga pored sjedala :)))
Za sljedeću scenu ne znam točno o kome je riječ, samo sam čuo priču. Davnijih dana je bio jedan redikul kojem je san bio putovati, pa su se neki ljudi dosjetili da ga pošalju na put starim brodom. Okupilo se u luci dosta ljudi, napravljen je svečani oproštaj, čitani su govori, sam Redikul se obratio okupljenima. Bio je to divan ispraćaj. Fora je bila u tome da je taj stari brod putovao samo od luke do obližnjeg rezališta gdje je taj brod trebao biti uništen :)) Ali ja mislim da je on svejedno uživao u tom putovanju.
Prije Malnara i njegovih redikula, na radio Splitu je još osamdesetih išla kultna emisija "Trta-mrta show" u kojoj su gostovali poznati dr. Šandor Romano, Đuđa i ostali. Nezaboravan je bio Šandorov prijenos svjetskog prvenstva u nogometu iz Meksika. "Na prvoj utakmici se okupilo puno gledatelja.... Sad ću van ja reć dragi gledatelji... 1, 2, 3.... 25, 26, 27...112, 113, 114...." a u sljedećoj emisiji za tjedan dana počinje "13 iljada i 2, i 3, i 4..." :) Voditelji bi dali dr. Šandoru zadanu temu i onda bi on priča svoje impresije. Genijalno, još da čujete glas i dramatske pauze... Ako itko ima to negdje snimljeno nek mi se javi. :)
Sigurno ima još redikula koji su obilježili grad, ne padaju mi sad na pamet. Nego kad smo već kod redikula, za koga ćete glasat na lokalnim izborima? :) Evo jedna prigodna sličica:
Post je objavljen 11.05.2005. u 14:05 sati.