Pregled posta

27. Turnir go-sekcije O. Š. 'N. Hribara'- Velika Gorica 10. 05. 2005.

Sakupilo ih se sedmero za početak rada, pa sam odlučio korisno upotrebiti sebe ulaskom u igru. Mislio sam da će ipak vladanje biti snošljivo i da ću se moći posvetiti protivniku. Namjera je, da tako pokazujem u samoj igri razne mogućnosti onome s kim igram.
Još nismo ni počeli s igrom, kad dolazi učiteljica a-razreda, da upozori svoje učenike na ponašanje. Bili su pretjerano živi, pa čak istrčavali iz razreda hvatajući se po hodniku. Ovdje sam došao, da ih naučim igrati igru, za koju znam da je vrijedna. Ranije nisam ni znao, da ta namjera nije dovoljna. Djeca su živa i nameću svoju volju, ako je to moguće, ako nema dovoljno nadzora i vještine spriječiti ih u tome, stvore nemoguće uvjete za rad. Pokoji puta se to izrodi u niz opasnih radnji pri njihovoj jurnjavi. Ja bi im trebao nametnuti pravila ponašanja i strogo kazniti nekolicinu isključenjem iz rada. Meni je stalo do svakoga od njih, a oni to koriste. Pa i poslije ovoga upozorenja učenicima, do kraja sata je često bila nemoguća situacija za rad. Trošio sam glas, ali male koristi. Oni su se naigrali, a nešto i od goa naučili.
Igrano je četiri kola švicarskim sistemom. Eugen je svoje partije igrao atari-go, a svi ostali su međusobno igrali go na 13x13.
Pogledajmo završnu tablicu.

U prvom kolu, glavni favorit današnjeg nadmetanja, Stjepan je dobio za protivnika mene. Bila je tu i izvjesna prednost u unaprijed položenim kamenčićima na ploču. Trudili smo se obojica. 'Pogledaj ovo, pogledaj ono, što će se desiti ako ovako nastaviš, bolje je bilo ovako....', objašnjavao sam. Igrao sam van konkurencije za mjesta na turniru, ali se rezultat protiv mene računao protivnicima za turnirski redoslijed. Igra protiv mene je prigoda naučiti ponešto, ali je ujedno velika vjerojatnost ostati bez boda. Maleni baš i ne vide neku vrijednost u znanju, ali znaju da je bod važan za prestiž. Na meni je da im pokušam objasniti vrijednost znanja i vještina. Trudim se. Da im popustim, i dam im bodove za igru samnom, vodilo bi krivoj slici, koju bi kad-tad trebalo razotkriti. Go je vrlo složena igra, ali i posebno vrijedna. Velika je želja za pobjedom i isticanjem u malenih. Malo je onih koji su spremni na odricanja u gradnji većih vrijednosti. Tu je potrebno voditeljstvo. Stjepan je izgubio bod. Bilo mu je malo krivo, pa je čak izjavio da bi on trebao dobiti bodove, kao da nije imao protivnika. Deklarativno se pomirio sa situacijom.
Već tijekom prve runde je došao Domagoj s vidljivom čvorugom na glavi. To je rezultat dječjih nepodopšina u igri od podmetnute noge. Imao je sreću i bijaše to samo čvoruga. Zaradio ju je na jednom ranijem odmoru današnjeg turnusa u školi.
U drugom kolu se mičem iz turnira jer sada ih je paran broj. Nakon drugoga kola odlazi kući Eugen. Danas mu nije bilo dobro, pa je čak i povraćao na nastavi prije goa. Nakon njegovog odlaska vraćam se u igru, da nas opet bude paran broj.
Stjepan je pobjedio, nakon poraza u prvom kolu, Maksija (Aleluju), Ivan-Brunu i Mandaru i sa šest bodova i boljim sos-bodovima od onih koji su imali iste bodove, osvojio i ovaj turnir. U poslijednjem kolu se igra susret između Petra Jelušića i Domagoja. Ta partija odlučuje o vrhu tablice. Petar uspjeva pobjediti i osvojiti drugo mjesto, a Domagoja je tako potisnuo na treće. Da je pobjedio, Domagoj bi bio uvjerljivo prvi.
Mandara je izgubio od Domagoja i Stjepana, pa je tek na četvrtom mjestu.
Denis je imao protivnike bitno iznad svoje kategorije, a pobjedio je Ivan-Brunu, koji je za kategoriju jači. Napreduje u 5. internu.
Odrastamo. U Hribi sam i slijedeći utorak.
bl. Muradenu


Post je objavljen 11.05.2005. u 13:35 sati.