Gledam jučer Oca na službenom putu i skužim Miru Furlan u nekoj avijatičarskoj uniformi (kao u Alo Alo). I, sjetim se da sam sanjala neki dan kako nas dvije (Mira&ja)pričamo o Edwardu Saidu (antropolog i orijentalist) i čitamo nešto o njemu iz knjige Imaginarij Balkana. Svašta.
A dobra je Mira. Pogotovo u onom finišu kad je Miki Manojlović udara s njom u namještaj i nosi je po onom podrumu a klinjo ih gleda. Onda se ona jadna želi ubit a ne uspije.
Njen problem je što je lijepa i pametna a što bi mogla lijepa i pametna žena radit u domaćem filmu nego bit zla. I jebana. Al to su bile i manje pametne.
Sjetih se Motovuna, nje i Mikija i Dika i Radeta u Motovunu.
Ljeto.
Motovun.
Irska.
Pag.
Ljeto.
Bevanda.
Šešir.
Ulysses.
Druženje.
Prijatelji.
Svašta...
Post je objavljen 11.05.2005. u 15:06 sati.