Neću pričat kako je taj dan počeo jer svaki počinje isto. Preskočit ću i faks jer je i tamo sve isto. Dakle, junak naše bajke iz šume striborove se ponovo vraća u obiteljski zamak, ruča ka prase i zavali se u fotelju ka udav i počne da probavlja. Danas nema popodnevnih termina iz matematike, al' bemti $#%# moram za po ure u zubara. Pustih si ja lipo stvar "I Polako Bolujem" i odoh ja u crni bezdan zubarske čekaone. Odmah sam došao na red, i pazite ljudi - nisam kričao! Zubar mi je lipo da lizu jer sam bio dobar i ja sretan izašao, naručio još tri termina i onda zazvoni mobitel. Zove me prijo (još bolesniji od onog od jučer, samo na drugi način) da mu posudim pedalu za distorziju. A ja, dobra duša kakva već jesam kažem mu da ću mu je dat i da dođe. Momak je doša sa autom (u piz.. mater... svi voze osim mene) i odvezli se mi lipo do njegove rezidencije. Pokaza sam mu par finti (hehehe) na njegovoj gitari, koja je...khm...smeće, spržia dva - tri CD-a i otišli mi u grad. Prvo smo si kupili bocu jeftinog vina i otišli na osamljeno mjesto (jer mrzimo ljude) i to expresno riješili, a zatim se vratili među omražene ljude. Za promjenu, nas dva čupavca smo odlučili otići što se događa u šminkerskom kafiću. Brate, nisam se nimalo iznenadija. Ako postoji pakao definitivno bi takav bio. Hrpa šminkera svih uzrasta sa retardiranim metroseksualnim smiješcima, a u zraku se miješa miris gela, cigara i malizie.... U kafiću su svega bile 3 ženske (i to ne prezgodne) i par šminkera koji zuje uokolo. U tom kafiću je bio i ludi prijatelj od prošlog posta i naravno....skupia odjeb. Samo je dobia jedan, ali ipak, bile su samo 3 ženske. Ipak, mislim da sa mnom nešto nije u redu. Istina je da su nagelani metroseksualci/šminkeri ljigavi, ali ja se ipak ovako mlad već ponašam ko čangrizavi starkelja. Sve mrzim, sve mi se gadi, ništa mi ne paše... uvijek sam namrgođen, mrzim 95% ljudi itd... Uopće se ne trudim ganjat domaće mufove već svoju aktivnost svodim isključivo na ljeto. Ali ipak, na ljeto je sve lakše. Lakše se dođe do željenog cilja, čehinje se riješe brzo i bez nepotrebne filozofije. Kod domaćih žene to se sve komplicira. Uzimaju puno vremena, stalno šalju poruke i očekuju da odgovoriš, moraš ići u razne šetnjice, kupovat stvarčice i pazit na njihove "mušice". Čak i ako sve ovo i napraviš opet možeš ostat suv. Ali kad se malo bolje pogleda, takav pristup je za njih nužan ili će bit "kurve", ali danas ih na to sve manje pazi, na opće zadovoljstvo muškog roda. O.K., bio sam u kafiću....aha....onda sam iz njega lipo izaša, srao sam po svemu oko sebe i otiša kupit topli sa extra kapule (uglađen sam, zar ne?). Sreo sam kasnije svog starog prijatelja iz srednje koji je propa na faksu (još jedan u nizu). Priča mi je kako me je vidija na koncertu i kako sam bia dobar (ja nisam proturječia). Popričali o tome kako nam je u životu i ustanovili da je sve kur.. (opet). Popili smo vam tako ljudi, ja i moj prijo par pivi i pozdravili se jer je on iša doma. Nedugo poslije, izmučen svijetom, sam i ja krenuo doma i lega. Sutra se ide u nove poraze!
Post je objavljen 11.05.2005. u 10:01 sati.