Znate ono kad se sjetite svih loših stvari koje ste napravili pa vam sve to promjeni mišljenja o nekim stvarima? Ono kad ste si sami krivi što neke stvarič nisu bile bolje? I kad sve to ćitate i mislite si da to niste bili vi već netko drugi, koji potpuno drukćiji od vas. Što toćno možemo od prošlih pogrešaka? Samo ućiti? Ali što ako ih odlućimo promjeniti? Ispraviti? Kako možemo išta naućiti od pogrešaka ako ih nismo naućili ispraviti? Pusti... Prošlost je prošlost. Ali ipak, pitam se, dali je moja grižnja savijest, moj upit, moje saznanje o stvarima kakve nisam poznao, negdje sakriveno izmežu nade i zaborava, kad se danas budim i potražim, ali nema ih nigdje, već samo...moj upit, moja nada i zaborav, tamo gdje bi mamurluk trebao biti.
Post je objavljen 27.06.2004. u 13:22 sati.