Pištolji su mi prokleto nisko
Prvo pravilo koje morate znati je to da se 90% pljački u Ruandi odvija u dogovoru sa stražarima. Prije svega morate znati da u Ruandi ima lopova u izobilju. Drugo, stražar ili se sam dogovori sa lopovima ili ga oni prisile na suradnju. Treće, stražar obično nikad ne najebe odnosno prodje lišo i još dobije svoj dio zarade. Da to malo obrazložim. U Ruandi je najnormalnija stvar da stražar noću spava. Štoviše, vi kao vlasnik kuće morate mu obezbijediti neku vanjsku sobicu da on može nesmetano spavati noću i to je savršeno normalno u Ruandi. Znači da gazda u biti plaća stražara za noćno spavanje a ne za noćno čuvanje. Uglavnom, od noćnih stražara u Ruandi je puno veća šteta nego korist ali to je Ruanda. U biti to vam je jedna velika komedija u kojoj glavnu ulogu igraju policija, stražari, visoki zidovi sa šiljcima na vrhu i imućniji ljudi koji zbog lopovske atmosfere u Ruandi potrebuju stražare. Bit će jedini budni noćni stražari u Ruandi su stražari odnosno vojska i policija koja čuva predsjednika države ili neke velike face. Svi ostali noćni stražari koji čuvaju privatne kuće bijelaca i bogatih crnaca spavaju noću blaženim snom pravednika ili vas pljačkaju. Uglavnom kad se odradi pljačka i gazda prijavi pljačku policija dođe i privede stražara, stražar daje izjavu da je spavao ili da su ga svezali. Nekad svežu stražara kao fintu. Policija naravno pušta "nevinog" stražara i on se čak vrati nazad na posao da i dalje obavlja svoj časni stražarski posao jer nije on "kriv" što se pljačka dogodila.
Pljačke najčešće ostanu nerješene. 98%. Ti lopovi koji se bave pljačkama poprilično su dobro organizirani i dobar dio njih su bivši vojnici. Stražar koji je u dogovoru sa njima teško da će ih odati ako ga policija i privede zbog sumnje da je umješan u pljačku jer će ga vrlo vjerovatno onda lopovi likvidirati kad ga uhvate jer ih je izdao. Inače u Ruandi postoji jedna velika narodna mudrost a to je NIJE GRIJEH UKRASTI AKO TE NE UHVATE. Što se tiče policije tu se ne treba čuditi ako policija ima umješane prste u sve te mafatluke. Ali ipak ne može se sve pljačkati u Ruandi. Naprimjer privatne kuće i privatne firme pogotovo ako su u vlasništvu bijelaca to može ali veleposlanstva naprimjer to ipak zbog međunarodnog ugleda, e jebiga, to ne može. Naime prije nekog vremena lopovi u dogovoru sa stražarom ukradu službeno auto iz nuncijata (vatikansko veleposlanstvo). Dođe policija i bez pardona izlomi stražara i on propjeva. Nakon tri tjedna nađu auto čak tisuću kilometara duboko u Kongu i vrate ga nazad.
Dok naprimjer nekidan su lopovi opljačkali ured od firme gdje Milan radi. Stražar je posra priču da su mu lopovi stavili vriću na glavu pa da nije ništa vidio i tako će biti najvjerovatnije izija vuk magarca. Da se vratimo mi na našeg stražara. Kratko i jasno, odrali smo ga od batina i naravno pjevao je kao grdelin. Nisam ga htio ja tući (probio sam ga samo jednom nogom) jer je malo to nelagodno da u africi bijelac tuče crnca pa su ga njegovi izmarisali. Pravo da kažem ja i Cico smo mislili da će mu oni opaliti par šamarčina i ako neće reći zvati policiju međutim oni su odlučili da to riješe na njihov način. Naravno ja i Cico smo se apsolutno složili sa njihovom metodama jer smo pošli od te logike pošto je ovo njihova zemlja pa valjda oni bolje od nas znaju kako se rješavaju ovakvi problemi. Uglavnom stražar je propjevao ali je nastalo sranje. Žena od stražara prijavila je nestanak muža. Nebi se čudio da je stražar i ženu upoznao sa planovima pljačke.
Policija dođe i privede Sergija, Nana i stražara i tako se sve izjalovi jer se planiralo otići sutra ujutro do tog drugog stražara, koji radi također tu u komšiluku a inače je on taj sa kojim je naš stražar odradio pljačku (kao što sam rekao 90% pljački počima od stražara) i uhvatiti ga kad se vraća sa posla i naravno isprerbijat da nam vrati ukradene stvari. Medjutim kako je policija privela Sergija i Nana tako nam je sjebala planove da mi riješimo problem solo bez policije. I tako je sve palo u vodu. Policija je optužila Sergia i Nana za to što su uzeli pravdu u svoje ruke. Stražar je u policiji (pošto sad zna da ga ne mogu tući) rekao da on ništa nije ukrao i da je nevin dobio batine. Završnica glasi nekako ovako policija je Sergija i Nana zadržala jedan dan u zatvoru, sa utorka na sridu. Stražar je završio u bolnicu, pošto su ga tako prebili da ne može hodat.
Sergiju su rekli , kad su ga pustili iz policije, da mora platit bolničke troškove za stražara (Bogu hvala nisu nešto skupi) da ga se ne tuži, a što je najveća ironija policija, iako joj je kristalno jasno da je stražar opljačkao kuću unatoč izjavi stražara da je nevin, je rekla kad stražar prizdravi da će ga doći opet privesti i naredit mu da otkrije gdje je roba. Zamislite logike pa zar nije logičnije odmah da su išli tražit lopova a sa Sergiom i Nanom uvijek mogu obaviti razgovor. A ne, oni cili dan razgovarali sa Sergijom i Nanom i zaključili kad se stražar oporavi da će onda ići tražit lopova. Inače, stražar je jučer pušten da se ide kući dalje oporavljat. A to znači za nekih, bit će desetak dana, ja mislim da moj laptop do tada može završiti na Madagaskaru. Ali šta da kažem, to je afrika odnosno mafatluci u Ruandi. Sve u svemu mogu reći da je ovo ipak jedan zanimljiv doživljaj viditi uživo kako funkcioniraju neke stvari u Ruandi.
Zanimljivo je reći i to da je pljačka izvršena tako da nije ništa razvaljeno nego je dotična osoba otključala vrata i lipo se ušetala u kuću i obavila "posao" i to sve pored našeg navodno "uspavanog" stražara. A majke ti, 'ko je mogao dati ključ toj osobi nego stražar. Teorija da je dotična osoba uspjela bez ključa otvoriti cilindričnu bravu otpada. U to bi možda i povjerovao da sam bio u Parizu, New Yorku ili Barceloni, ali u državi kao što je Ruanda gdje ljudi potrebuju digitron za izračunat jednadžbu: 5+17+14+3, to jednostavno ne mogu onda povjerovati. Uostalom i "dokaza li" smo da je stražar organizirao pljačku. Naš stražar je vjerovatno mislio ako mi i posumnjamo da ćemo ga prijavit policiji a on će prodat standardnu shemu da je spavao i to je to pa ako i dobije otkaz baš ga briga. On radi mjesečno za 50$ (to je dobra plaća za prilike u Ruandi) a sad je biće zaradio 100$ za jednu noć. A to što je ostao bez dobrog posla, Bogu hvala on ne raspolaže sa tolikom pameću da to može shvatiti.
Ono što je najžalosnije to je što sam ja već odavno upoznat sa svim đirevima u Ruandi i zbog svoje lijenosti sam popušio. Naime, ja bi uvečer gleda filmove na laptopu i onda kad bi mi se počelo spavati samo bi ga ugasio i otišao leći a ne bi ga spakovao u kufer i odnio u sobu, niti sam sobu zaključava. Jebiga, računaš uvijek pa neće valjda nas ispeglat stražar pa mi smo skroz OK prema njemu. Uvijek mu dam manče kad ga pošaljem po duvan itd. Ali draži su mu izgleda bili moji dolari u novčaniku. U svakom slučaju ja sam popušio laptop, svoje tri bilježnice u kojima su zapisana zadnja tri mjeseca i još neke putne dokumente koji ipak nisu, hvala Bogu, od vitalnog značaja i nešto dolara. Sva srića da su mi karneti bili u sobi a ne u torbi od laptopa jer da sam njih popušio, e moga bi se slikat. Sve u svemu ja ću se sad potruditi da s obzirom na svoju memoriju i uz pomoć svoje web stranice da koliko toliko što je moguće približnije opišem ponovo ta tri mjeseca. S druge strane stražar se ni u snu bit će nije nada ukoliko mi posumnjamo u njega da će baš ovako najebat. A bogami je najeba. mislim da će dugo pamtit moje dolare, laptop, Cicovu televiziju i dvd player. Ljudi moji to nije za virovat kako su ga isprebijali. Od batina koje je dobio, ja mislim da bi i sedam sekretara SKOJ-a propjevalo i reklo gdje se nalazi drug Tito.
I za kraj još malo informacija. Priča nam Sergio dok je bio tu noć u zatvoru da je bio u sobi 4 puta 4 metra i da ih je bilo oko 50 u sobi. Kaže Sergio da je u toj sobi vidio jednog momka od 18 godina koji je u zatvoru zato što je ubio svoju sestru i zeta a ubio ih je zato što mu je jedan tip platio 10.000 rwf (oko 18 dolara) da ih bekne. Možete li to zamisliti. A kaže Sergio da kad je prolazio kraj jedne ćelije da je u njoj samo jedan zatvorenik. Taj zatvorenik je navodno uhvaćen u New Yorku i deportiran u Ruandu a optužen je za genocid. Nadalje, kaže Sergio da u jednoj drugoj prostoriji (muškarci i žene su ipak odvojeni) ima jedna ženska koja je otrovala cilu jednu obitelj. Inače, poznato je da su Ruanđani maheri za otrove. Eto toliko. Zbog nemilih događaja sam malo odgodio posjet gorilama ali nema veze, doći će i one na red.
Malo smo u subotu ja i Oronzo štelali karburatore na mom motoru i onako neloše smo ih naštelali ali ćemo svejedno sutra opet pokušati da ih još malo bolje naštelamo. Inače sad sam dosta zauzet sa pisanjem ona tri mjeseca znam da nikad neće biti isto kao što je u bilježnicama ali se trudim da što približnije napišem. Jer jednog dana kad se vratim, napisat ću knjigu na neki moj način, da se pamti ova moja sadašnjost u africi. Inače što se tiče života to je standardno. U biti ovaj mjesec se idem bazirati na pisanje i obilazak gorila itd. Što se tiče pljačke to sam već pomalo prežalio. Jebiga, platio sam laptop 1000 eura a šta ću mu ja, šta je tu je. Imam još neku kintu u džepu ali možda neću više, najvjerovatnije, kupovati laptop nego se idem bazirati na bilježnice. A tko zna! Možda se desi i čudo i policija pronađe naše ukradene stvari. Živi bili pa vidili!
Eto ga! Pozdrav svima u domovini i na blogu. Nastavite čitati najoriginalniji putopis na svijetu jer još ćemo se čitati, još nisam propao, još mi malo tinja u džepu!!!
Pozdrav svima od Roberta Andrije Skejića s razlogom zvanog Hadžija
Post je objavljen 11.05.2005. u 10:24 sati.