u pravilu si uvijek nalazim decke s drugom mrezom (mobilnom mrezom, op.a.). hm, suprotnosti se mozda na kraju ipak i privlace. whatever...
mladi gospodin, kojeg se jos ne usudim nazivati svojim deckom, premda ni u sto nisam bila sigurna kao sto sam sigurna u to da cu ja biti njegova djevojka (uskoro! ;-), oh da), takodjer koristi dugu mrezu. ili, bolje reci, koristio je istu. do maloprije.
u mojoj je glavi to isto toliko znacajno kao sto je znacajna i burma u nekoj posve drugoj prici. ako ne i znacajnije.
..........................
mali se javio neki dan:
'hej! dugo se nismo culi, a jos dulje ni vidjeli. pa kako si mi? kako na faksu? ucis li? kaj ima jos novoga? javi se.'
da je rijec o nekom drugom, ne bih mislila sto mislim, a mislim (u biti ZNAM) da je htio napisati nesto u stilu: 'dodji do mene jer mi se prisevilo.'
'hvala lijepa, dobro sam. jako dobro cak. zaljubila sam se. jako. i ucim. puno. ajd da se cujemo koji dan pa odemo na pljugu i pricamo kaj ima..'
nije se vise javio. vec prije sam mu rekla da ce nase druzenje trajati dok u moj zivot ne udje netko poseban. prije nesto vise od mjesec dana mislila sam da je mozda dosao. a kad je netko drugi dosao prije dva tjedna, bila sam sigurna.
tako da mali kuzi spiku. to sto mu nije drago... pa, cujte, ne moze uvijek svima biti drago.
zlocesta sam mozda. mozda. neki ce reci da sam jako zlocesta. a ja kazem mozda malo, iako me ne muci to previse. lijeciti nekoga vise necu. ne zato sto sam zlocesta, nego zato sto u odnose u kojima lijecim ulazim s potpuno krivim razlozima. mozda cu uskoro to nadici (je li to prava rijec kada zelis reci da neces tak vise brijat?). a mozda vec jesam.
mladog gospodina ne treba lijeciti. mladi gospodin je divan. mladi gospodin odusevljava amy u svakom pogledu ('u svakom pogledu' mi je koma izraz, btw). mladi gospodin je ljubi kako je uvijek zeljela da je netko ljubi. netko poseban, naravno.
..........................
malo sam se pogubila...
mali jos uvijek ima moje lisice (on mi ih je kupio, ali su moje i jako bih voljela da su i fizicki mi blizu). ne znam hoce li mi ih htjeti vratiti, al' brijem da hoce.
..........................
prica iz stvarnog zivota:
trosobni stan u malom mjestu.
u jednoj spavacoj sobi spavaju baka i djed. cirkasezdesetogodisnjaci.
u drugoj spavacoj sobi spava stariji sin bake i djeda, njegova zena, i njihove kceri (devetogodisnjakinja i skorotrogodisnjakinja). u toj sobi se nalazi jedan tzv. bracni krevet i jedan krevet za mladju kcerku. sto ce reci da otac, majka i starija djevojcica spavaju u istom krevetu. vec godinama.
u trecoj sobi spava mladji sin bake i djeda. on je neuvezani (nije u vezi, op.a.) tridesetisitnogodisnjak.
bakina i djedova snaha oliti zakonita supruga njihova sina opet je trudna.
mislim da je nuzno reci da djed dobiva mirovinu koja nije minimalna hrvatska mirovina, ali nije bas nekaj. baka je domacica cijeli zivot. sinovi im vode ugostiteljski objekt. stariji nije prijavljen (tam' kam' se vec to prijavljuje – ne kuzim jos te spike, niti me interesiraju). zena mu ponekad isto radi u ugostiteljskom im objektu. takodjer neprijavljeno. a ugostiteljski obrt nikako da stane na noge, da se slikovito izrazim u svom ovom sivilu.
dakle, oni ce kroz nekoliko mjeseci dobiti trece dijete.
pitanje koje se namece jest: kako strpati mamu, tatu i troje djece u sobu s krevetom i kinderbetom?
a meni se kosa na glavi dize kad pomislim da su oni to dijete zaceli dok je pokraj njih, u istom krevetu, spavala devetogodisnja djevojcica. bistra djevojcica.
..........................
Post je objavljen 10.05.2005. u 23:28 sati.