animirati dobru staru prijateljicu depresiju s vremenom zna postati umjetnost
bar neka umjetnost u koju se i ja mogu umiješati. možda mi se zato sviđaju jako osobe koje stvaraju, crtaju, zato što ja to ne mogu, a tako bih želio.
ah, back to depresija.
umalo sam je ubio, uništio dezintigrirao. depresiju.
but you can't kill a depression, right?
zapravo priča počinje sretno!
il je bar u sredini happy:)
moj um se znao prije, a i ne samo prije, guštati u worst case scanarijima. Imao sam jednu zgodnu samosažaljavajuću sličicu/pričicu za moždane vijuge. Otprilike bi uvijek stvar bila na tome da ostanem sam. Odnosno da postoji mogućnost spašavanja/izlaska iz bilo koje god date nevolje, ali ja bih uvijek izabirao na kraju tunel kojim ne bi otišli ovi moji ispred, ili ja bih ostao jer za mene ne bi bilo mjesto, ili bih se potrudio da za mene ne ostane mjesta, il što god već. U svakom slučaju vrlo bolesno i glupo i - ljudski:)
Niš posebno.
Al fora je da sam nedavno, prije neki dan, daydrimajući po prvi put koliko se sjećam odlučio otići na ista vrata s ostalima, smijati se i spasiti se!
Nasmijao sam se od ugodnog iznenađenja tada! Ideš! Strong stuff!
Of course that was a few days ago:)))
Kasnim sam par dana.
Oh, well.
Anybody in the dungeon?
Post je objavljen 10.05.2005. u 22:38 sati.