Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/takemylife

Marketing

fancy

e covjece dragi koje gluposti ja sve cujem u svojoj skoli.....ugl nasa draga pedagogica,koja nam je bila raska prosle godine nas sve okolko zajebava iz razreda....krenut cu od sebe-potajno zove roditelje ljudi s kojima se iz razreda druzim samo zato sto "imam fizicke kontakte sa djevojkama" i govore im da klone svoje krasne i pametne djevojcice od mene kao da cu ih silovat......ja fakat neznam gdje je ona mene vidjela ali dobro,a i kao da sam nasilna na cu ih silovat ako se druze samnom......ja nekog silovat?vjetar me moze otpuhat,....no dobro,zatim optuzi moju prijateljicu da se bavi prostitucijom kako bi skupila novac za drogu......mislim ovo je zaista smijesno,zalosno i apsurdno......i evo zvala joj je roditelje,socijalnu sluzbu i sada ce policiju navodno nekaj izmislja....e ta zena je luda!luda!.....ah s ovakvim ljudima u prosvjeti zasigurno necemo u europsku uniju......ugl evo malo moram izbacit frustracije.....
ugl ja ne shvacam zasto je vrijeme ovakvo kakvo je......mislim ja obozavam one ljetne/proljetne kise to mi je tako prejebeno,ali s obzirom da se smrzavamo na ovoj glupoj temp. i ova kisa gubi svu svoju car,a bas si brijem ono otic vanka bez kisobrana sad dok je noc i profurat se malo sama sa sobom jel ima mnogo stvari koje moram izmedu sebe raspravit i dogovorit se al nemam vremena...naime,izmedu ljubakanja sa curom,sjedenja i bircu,cavrljanja sa frendicama i frendovima,slusanja glazbe.....i da skoro zaboravih...skole
i tako....a kaj se tice lovlajfa-sto se tice zenski-savrseno, in ordnung , sto se tice muskih-veeelika crna rupa....ja ne kuzim sto sam se tako zakacila za jednu osobu ono ljudi pored mene prolaze ja ih odbijam,sve im nudim neka lazna prijateljstva i pizdarije,zaj*****m ih u zdrav mozak,a sto je najgore oni padaju na to i sad imam pun k. kvazi-prijatelja koje sam si navukla samo tako....ma
ugl neznam sto bih vise pricala pa vas pozdravljam.......naravno sve moje blogere i maloga urban younga...mali zakon si....

City of blue tile.
Figure in Ceramics.
Where we reach out.
Grab for Porcelain.

But it's too fragile to hold.
And it shatters in our hands.
In time the seasons will seal these shards.
Into the slits that denote your wrists.

Death is the answer.
To calculations composed of motions that are the same.
And secret and different (secretly the same).
A missing alphabet with a message for us.

When people die.
They take a piece of us with them.
And holes in clouds are minutes passing.
Rescind this line and sever all ties.
The skyline unfolds into explanation.

That sometimes words give up.
And silently walk off the edge the edge of the page.
And here the cry opens up and reveals the word inside.
The crack in the porcelain.

The silent line of sky-lit eyes show.
Death up there shine more brightly than lives down here.
Try and live.


Post je objavljen 10.05.2005. u 20:44 sati.