i'm still the same...
još uvijek sam preplašena djevojčica koja se boji svega oko sebe...
još uvijek sanjam iste snove...
još uvijek imam iste ideale...
hoće li se to ikad promijeniti?
mislim da neće...a uostalom, mislim da čak i ne želim da se to promijeni...
mislim da želim uvijek biti ovakva...
voljela bih kad bi se manje bojala svega...
kad bih se manje bojala samoće...
ali ja sam takva...
strah me da svojim ponašanjem ne otjeram od sebe ljude koji me nekim čudom vole...strah me toga...jer sam sposobna za to...počnu me pucati nekakvi filmovi...i paf...otjeram od sebe one najvažnije...
znate, uvijek sam se smatrala posebnom... drugačijom... i znate što još, ja u biti i jesam POSEBNA, baš kao i vi svi...
ako se ne osjećate posebnima to je samo zato što ste sakrili od svijeta i od sebe samoga te svoje posebne dijelove...ali svi mi imamo to...
joj... opet filozofiram i skrećem s teme...
zadnjih dana sve je protiv mene, ništa mi ne ide...
dobro je...
nije dobro...
zbunjena sam...
e da...like always...
Post je objavljen 10.05.2005. u 15:20 sati.