On
Koraci u snijegu,
poderana odjeća,
pitanje u glavi:
«Gdje je sreća?»
Rane na rukama
što ih hladnoća stvori
kao u najgoroj noćnoj mori.
Pogled tužan,
kako je život
besmislen i ružan.
On luta gradom
ruku pod ruku sa nadom,
o boljem životu sanja,
o sreći, ljubavi,
toplini doma.
Dolazi do neizbježnog sloma,
nema nade više,
više ne moli
da mu se molitve usliše,
više nema koraka u snijegu,
ni neizrečenih riječi.
Nije bilo nikog
da ga spriječi,
poput svijeće se ugasio,
ni posljednji ga dah
nije spasio.
Mladi je život izbrisan,
još je jedan ostao
neostvaren san,
posljednji vapaj neposlušan,
još jedna neispunjena želja…
Njega više nema,
a novo se jutro
na svitanje sprema…
Pišem i pjesme. Uglavnom relativno pesimistične, a koliko su dobre-nadam se da ću od vas čuti!! Očekujem komentare, pa i kritike!!
Post je objavljen 10.05.2005. u 14:19 sati.