sjetim se tih stihova...
koji sadrze sesir...
sjetim se i djedovog sesira, koji je jedan takav sesir cuvao u ormaru
dobio ga je ne znam kad i kako samo se sjecam da je on bio ponosan na njega...
i aj sam ponosan sto imam svoj filcani sesir, dobro nije on fizicki negdje ali...
sjecam se jedne prigode...
davne... koje cu se uvjek sjecati sa smijeskom...
tako sjedimo jedno nasuprot drugom...
ne znamo sto novo reci, jer ovo drugo poslije prve rijeci kaze znam...
tako kao neka pat pozicija...
moram ti nesto reci....
znam...
ja znam...
(pa pjesnicka pauza...dok se smislja odgovor...)
ja znam vise...
tu smo stali i poceli se smijati....
to mi ono bas ostalo u sjecanju...
mozd ai nije bilo tako.. al eto samo moja strana tu pa onda.. :)))
uglavnom dok prodje ljubav i ostanu sjecanja najljepsa su ona lijepa...
i toga se sjecam i zbog toga se osjecam duzan nekoj osobi
vratiti osmjeh ako je tuzna.. :)
ili ako nije tuzna netjerati osmjeh na usne...
daklem dobro je dosao svaki osmjeh u filcanom sesiru...
cisto radi ugodjaja...
onog osjecaja u ustima kao poslije slatka od sljiva i case vode prije kave... :)
i pupka u kojem ljeto zimuje
i uha koje kao zaklon cuva...
previse filozofije za utorak...
ali imam jos a to slijedi u sljedecem nastavku :)))))
Post je objavljen 10.05.2005. u 10:23 sati.