On sve rješava na ekranu. Uglavnom se koristi mišem, gdje jednostavnim klikanjem prelazi sve prepreke. On zna da slova stvaraju probleme, pa ih preskače kad god može. Troši najmanje količine papira, tako da mu nitko nikada neće spočitnuti da se njime hrani i da je rasipan. On rijetko kada što pošalje na printer, a još manje mu pada na pamet da nakon radnog vremena išta od posla nosi doma, jer jako dobro zna da to ovdje nije dobar običaj niti spada u najbolju praksu. On nije marginalac ili avangarda da se spušta na takve razine i bavi takvim stvarima, bivajući angažiran više nego što je to potrebno. Zato i može imati svoj mali printerić. Isto ima svoju vlastitu zalihicu papira, koja je nama ostalima nedosanjani san.
Kada printa ili kopira, to je samo u boji. On želi pod svojim papcima osjetiti fini, glatki, sjajni papir čvrste konzistencije koji se ne gužva samo tako. On nije kao mi obični kopači i čupkači korova oko biljčica kave, koji se tješimo pjevajući si ispod glasa ne bi li si dan učinili ljepšim i podnošljivijim. On malo zbori. Ne filozofira. Ne poduzima akcije. Nema revolucionarnih sklonosti u obavljanju poslova. Ne vidi kako se postavljene granice mogu pomicati i područja mijenjati. Ne usložnjava ionako već zamršenu stvarnost. Ne buni se i ne traži svoje. Zadovoljan je sa svime.
Gotovo kao da ga nema, no on je ipak tu. On je kao poslušna krava, koja doduše nije simentalka i neće ići na izložbe, no koja je mirna tijekom mužnje i koja daje dovoljno mlijeka odgovarajućeg udjela mlječne masti.
Nije čudo da je Plantažer dobio dojam da uzgajanje kave na visoravni sa za to pogodnom klimom može zamijeniti samo tako s intenzivnim mljekarskim stočarstvom koje će ostvariti i bez pašnjaka.
Kako je Kravan postao idealni uposlenik godine, tako je i Plantaža proglašena Farmom.
Post je objavljen 10.05.2005. u 10:03 sati.