Svako se od nas trudi sakupiti što više prijatelja. Trudiš se pomoći im. Kad su u teškoj situaciji dati im podoban savjet. Ali ljudi su po prirodi sebični. Vole da ih se sluša, a ne vole slušati. U trenutcima kad slušaš nečije probleme osjećaš se dobro, kao osoba od povjerenja, ali ni ne računaš na to da će te osoba kojoj pokušava pomoći ostaviti čim neki problem iskrsne. Zato mislim da se prijateljstva sastoje od koristi, čim nestane koristi prijateljstva se prekidaju. Ali ta će se osoba prije ili poslije vratiti, ali pitanje je hoćeš li ti biti ponovo toliko glup i primit tu osobu natrag. Možda je to moj trenutačni pesimizam ili trenutačno stanje, ali to je jednostavno što mislim u ovom trenutku. Kažu da su ljudi na svijet poslani u paru i da je taj par tvoj doživotni prijatelj. Možda ćeš ga tražiti cijeli život ali jednom ćeš ga naći, bar se nadam…
Post je objavljen 10.05.2005. u 08:42 sati.