Smiješan je dan bio jučer. I zanimljiv. I dosadan. I razigran. I opasan.
Jučer sam držao briefinge i predavanja novopristiglim kolegama. Jedan je on njih, "nažalost", došao izravno iz ove epizode i ispričao mi još par nevjerovatno smiješnih priča. Tako smo proveli 3 sata u restoranu umirući od smijeha. On je inžinjer iz Iraka i prošlo ljeto u Africi je radio svakakve projekte. Ispričao mi je da je jednom prilikom ostavio nekog Danca da nadgleda iskopavanje neke jame i prilikom odlaska ga je predstavio radnicima kao nadležnoga. Upitao ga je koliko želi da jama bude duboka, a Danac je u polušali rekao da želi vidjeti svjetlo na dnu. Ne lezi vraže, moj se prijatelj vratio nakon tjedna dana i zagledao u okno jame. Iako su se čuli zvuci iznutra, bilo je već tako duboko da se radnici nisu vidjeli i da su svako 10-ak minuta izvlačili po jednog kopača jer dolje nema dovoljno kisika za rad. Oni su dančevu šalu shvatili sasvim ozbiljno i kopali (ručno!) dok se ne vidi svjetlo na dnu jame. A trebala je biti samo 2 - 3 metra duboka! Uh, smijao sam se na sav glas... Poslije sam doznao priču da je jedna kolegica kupila magarca kao kućnog ljubimca i vodila ga doma u dvorište svake večeri... Bilo je još svakakvih priča, suze su nam obojici tekle.
U uredu sam se družio sa one tri lijepe cure radi kojih sam slupao auto prošli tjedan, pokušavajući im kupiti Coca Colu. Opet smo se svi nekako spontano skupili i guštali u priči čitav sat vremena. Bilo je vrlo lijepo, jer sam vidio da te cure nemaju dlake na jeziku i da ne mare puno za pristojnost, to jest da su vrlo otvorene i direktne u komunikaciji. Tako su se i moji kilogrami našli na tapetu i nisam mogao vjerovati ušima ono što sam čuo: direktno, bezkompromisno, a s puno puno ljubavi i smijeha. Bogami, ni doma u Skopju nisam ovakve stvari često slušao.
Danas idemo zajedno u shopping, kako bih kupio neke suvenire za moje drugarice i drugove back home, a nakon toga ručak u vegetarijanskom restoranu gdje ćemo, kako su najavile, "imati više privatnosti i napraviti photo session"!!!
Odoh...
Post je objavljen 10.05.2005. u 04:33 sati.