Ja fakat previše razmišljam. Idem se rješit loše navike i taj čas kad pomislim na to i kažem u sebi "evo uspjet ću", nakon brzo vremena vratim se toj navici. Razmisljam kako ću pogledat jednu zgodnu curu seksi pogledom i pomislim kako bi je mogao pogledati ko psycho. I pogledam ju i osjećam se kao psycho, a po njenom pogledu imam dojam da ona misli isto.. Kad ne razmisljam kako ću joj uputiti seksi pogled, kad ne pomislim kako mi ide rješit se navike, naviku rješim, a moj pogled je više seksi nego što bi bio da razmišljam i trudim se.
Kad plešem i skroz sam opušten, osjetim ritam i improviziram i super mi ide, a onda mi samo odnekud dođe pomisao "kako mi dobro ide!" i onda umjesto osjećanja, pomislim na ritam i idem ga slušat i koncentrirat se radit po ritmu i onda sve ode u vodu. Kod seksa slično. Ulovim ritam i super mi je, lupi me pomisao kako se super osjećam i kako dobro ide seks, a onda me to skrene koncentraciju na osjećaj i prijeđe na koncentarciju na razmišljanje samo-da kako mogu misliti tokom seksa, da kako se ne mogu rješiti razmišljanja. I moram stati nekoliko sekundi da povratim koncentraciju. I onda ide dalje. Osim ako ne pogledam komada u oči u tom momentu. Ako se to dogodi, počnu mi se otvarati nove misli, iz očiju mi dolaze poruke i ne mogu povratiti koncentraciju i nastaviti što muškarac mora učiniti, nego imam osjećaj kao da me netko probušio iglom i kao da sam se ispuhao.
I znam da previše razmišljam, a onda razmišljam o razmišljanju i to je začarani krug. Nema prestanka.
Kad radim prezentaciju, učim za ispit, ako mi se uplete sto misli kao da si gurnuo željeznu šipku u propeler, blokiram. Koncentracija mi padne jer nisam usredotočen. Stalno mi misli odlaze na neke detalje i ja se izgubim. Ne mogu to zaustaviti. To je izvor svih mojih problema. Želio bi se skroz rješiti toga, da samo pičim ravno. Ovako sam brod koji plovi rijekom, zastajkujući, idući lijevo, desno, odlazeći u sporedne putove. A želim ići samo ravno, zaustavljanja, bez skretanja.
Post je objavljen 10.05.2005. u 02:57 sati.