
hodam ulicom...vidim starog frenda iz osnovne skole...mimoilazimo se...pozdravljam ga...on suti i hoda ko da nema nikog...mislim si''pa di ide ovaj svijet''...poznavali smo se ,druzili se...
razmisljam''zar me zaboravio il' ga je sram pozdravit me?''...ko one ribe koje svakih 5 sekunda zaborave sto su radile...
prolazi cura s kojom sam bio neku noc...mimoilazimo se...pozdravljam ju...ona hoda i suti...
...''jucer sam ti jezika do mandula gurao''razmisljam si...al kaj ces...valjda kad je zena :)
idem do pekare i naidem na profesora...dolazim do njega smjeskom i pozdravom,a on samo me cudno pogleda i ode dalje...razmisljam''eh,profesori...to je valjda zato kad ga cjelo vrijeme jebem u zdraw mozak pod nastavom...''
na kraju...prestao sam obracat paznju na takve ljude...jer ponekad sam znao bit ubedrian zbog toga...jednostavno te takvo ponasanje baci u depru...i duboko razmisljanje...il su umisljeni il gledaju na mene kao na neku nizu rasu(recimo gnomovi)...razmisljam''...jebes takve...svatko ima svoje musice...pa cak i ja...''
...ljudi...gdi je pouka...ovako...nemojte zaboravljat,jer cete i vi biti zaboravljeni...lolek:)
be cool...and be meen!!!
Post je objavljen 10.05.2005. u 02:22 sati.