Davno, dok sam još išao na faks, prohodao sam sa jednom divnom mladom damom.
Bilo nam je sjajno, mjesec dana smo se zabavljali i ludirali, međutim, jednog dana veli mi ona kako je neki momci zovu k sebi u stan igrati kompjutorske igrice!
Nisam baš ljubomoran tip, ali na ovo sam poludio!
Rekoh ja njoj da ne ide sama kod dva tipa koje je vidjela jednom u životu - kompjutorske igrice ovdje imaju drugo značenje!
Ona reče da ne želi ništa s njima - samo želi ići k njima igrati te igrice!
Ja njoj pokušam objasniti da ta dvojica ziher ne znaju da su sreli tako naivnu curicu i da oni vjeruju da ona zna zašto su je zaista pozvali...a ona će meni da mi ne vjeruje i da će ipak otići!
Bio sam lagano očajan - velika je mogućnost da se desi sranje ako lijepa mlada i naivna žena ode sama dvojici okorjelih tipova u stan...molio sam je da ne ode, ona je čak i rekla da neće ići, međutim, osjećao sam nekako da njoj ta silna znatiželja (koja mi se kod nje inače baš sviđala) neće popustiti...bio sam 100% uvjeren da ona planira otići...nekako sam se spremio na crno razdoblje što slijedi, vjerovao sam da nećemo više biti skupa ako ona ode u taj stan - ipak smo tek mjesec dana u vezi.
Par dana poslije, nešto prije zore probudili su me roditelji i kazali mi da mi je umrla baka. Bio je to šok, umrla je iznenada. Spakirali smo se i krenuli u Dalmaciju.
Kad smo stigli u kući je vladala neka tužna strka - sve je vrvilo od rodbine i prijatelja te nisam odmah mogao do telefona, a tada još nije bilo mobitela - uspio sam je nazvati tek negdje oko podne.
Nazovem ja nju i kažem joj da sam u Dalmaciji i da mi je umrla baka.
A ona će meni: