(Kingdom of Heaven)
SAD, 145 min, povijesni spektakl
Redatelj: Ridley Scott
Uloge: Orlando Bloom, Liam Neeson, Jeremy Irons, Edward Norton, Eva Green, Ghassan Massoud
U 12. stoljeću, vremenu između trećeg i četvrtog Križarskog rata, točnije 1186. kovač Balian odlazi u Jeruzalem slijedeći savjete svog oca Godfreya koji je jedan od kraljevih savjetnika u Jeruzalemu. Kralj je bolestan i uskoro će umrijeti, a tanka vrpca koja održava mir u Jeruzalemu, na mjestu Kristova raspeća, uskoro će puknuti. Balian će se morati suočiti protiv legendarnog islamskog vojskvođe Saladina.
Ne volim kratke opise radnje jer redovito odvuku gledatelja na pogrešan pravac i besmisleno pojednostavljuju pravu radnju. Kraljevstvo nebesko nije film o kovaču koji postaje vitez, kao mladi i plemeniti borac zaljubljuje se u princezu i pobjeđuje nad kraljevim neprijateljem i sam postajući njegovim nasljednikom. A kao da upravo to žele sugerirati mnoge najave filma. Ući ću zato malo opširnije u radnju filma koji opisuje događaje iz povijesti poznate kao Križarski ratovi. Na Križarski rat sam Papa Urban II. usklikom «To je Božja volja!» pozvao je kršćansku Europu u borbu protiv Muslimana u rečenu svrhu oslobođenja Jeruzalema. Gotovo 1000 godina kasnije Papa Ivan Pavao II. ispričao se i molio za oprost za taj grijeh kršćanske prošlosti.
Sir Ridley Scott, redatelj filma, svoj film zaključuje mislima kako vjerski ratovi i dan danas pogađaju Jeruzalem koji kao grad Kraljevstva nebeskog, kao da ne može zadržati mir na duže vrijeme. Redatelj u filmu nije tolerantan prema kršćanima i, vjerojatno ne pokušavajući razumjeti mentalitet i okolnosti Srednjeg vijeka, sve svećenike prikazuje pod negativnim svjetlom, iako tvrdi da je prikazao obje strane podjednako. Sretna okolnost je što mu to nije glavna misao i što ne prikazuje, osim na nekoliko trenutaka, svećenike i redovnike. Jedan od nekoliko citata neprihvatljivih za današnje vrijeme, a koji se u filmu može čuti od svećenika, odnosno propovjednika je: «Ubiti nevjernika ne znači sagriješiti već približiti se raju.» Tako, film govori o vjerskoj netrpeljivosti i o čovjeku, koji kao veliki vjernik, prepoznaje jedan viši smisao svoje vjere. U jednom od intervjua redatelj je izjavio kako vjeruje kako će film imati mirotvorni efekt, govori kako je filmom želio poručiti da je potrebno živjeti toleranciju vjerske pripadnosti. “`Kraljevstvo nebesko` nije ono što biste očekivali” dodaje glavni protagonist Bloom. “Ono nije dio života poslije života. To je mjesto gdje možete biti ono što ste postali rođenjem, te mjesto gdje možete biti vjerni sebi samima. To je kraljevstvo savjesti. To je kraljevstvo nade i jedinstva. To je najviša razina svijeta kojemu bi svi trebali težiti, a to je svijet mira.” To je vjerojatno i teologija koju film nudi. U jednom trenutku, kad Orlando, odnosno Balian, ne dobija traženi odgovor od Boga i ne zna što bi bilo dobro raditi dobija dobar savjet koji možemo slobodno prihvatiti. Svaki dan trebaš pitati svoju pamet i svoje srce da bi znao što treba činiti, a jednom kad znaš što je dobro, možeš činiti dobro ili pak zlo. Nadodajmo I da je film pun povjeznica u vjeri između Islama, Židova i Kršćanstva.
U ovom kontekstu, vjerujem, kako bi bilo dobro, nadodati nekoliko napomena. Film 'Kraljevstvo nebesko' nije primjeren za naziv povijesni film jer čak i filmovi o Hitleru koje rade Njemci, sadrže u sebi više povijesnih istina i objektivnosti. Sigurno je i da Ridley Scott ne bi toliko kritizirao križare da su slučajno Amerikanci odlazili u križarske vojne. Poseban naglasak treba staviti na gledanje filma koji kao prikaz povijesti može biti zgodan, ali se ne smije zaboraviti da on uvijek, i to u svakom filmu, dočarava viziju autora filma, a ne povijesnu činjenicu. Isto tako, negativan pristup kršćanskim svećenicima treba se gledati s rezervom jer postoji opasnost da se na iste počne gledati kao da i danas svećenici propovjedaju iste ideje kao prije 1000 godina što sigurno nije slučaj. Svidjela mi se radnja filma, čak i teologija filma može uvjetno funkcionirati, ako se zadrži u prilikama gdje je smještena. Najveća pogreška bila bi uzeti stvari zdavo za gotovo i nastavljati optuživati kršćane da pod sjenom 'Božjih poslova' traže materijalnu korist jer to nije istina. Za sve takve (iznimne) slučajve koji su se, može biti, dogodili ili se događaju, kršćani se kaju i priznaju ih kao grijeh. Film 'Kraljevstvo nebesko' po tom planu ne nudi nikakvo rješenje: jednostavno nas optužuje da smo bili u krivu i gotovo.
Radnja filma je smještena u vrijeme između 2. i 3. Križarskog rata, u razdoblje kada je bio moguć miran ishod situacije između kršćana i muslimana. Kovača Baliana koji je upravo izgubio sina i ženu, posjećuje otac i zove sa sobom u Jeruzalem. Balian pomalo naivno, za nekoliko tjedana (deset minuta filma) postaje vrhunski borac, a nakon što ga otac imenuje vitezom postaje poštovan od skoro svih u Svetoj zemlji. Sama viteška čast nikad mu nije ništa značila, on je čak niti ne spominje ne smatrajući se dostojnim, ali svojim mudrim, poštenim i plemenitim odlukama dobija poštovanje čak i od glavnog neprijatelja kršćanskog kralja Baldwina IV koji vlada Jeruzalemom, Saladina. Otac mu je ostavio viteške zavjete i Balian će ih vjerno sljediti: «Suoči se sa svojim neprijateljima bez straha. Uvijek govori istinu, čak i onda kada ona znači tvoju smrt. Štiti bespomoćne i ne čini zlo.» Balin u Jeruzalem zapravo stiže kako bi na Golgoti dobio oprost od samog Boga za svoje grijehe koji ga proganjaju. Kralj koji će uskoro umrijeti želi ga i za svog nasljednika premda je njegova sestra već oženjena za jednog Templara, drugi viteški red koji želi jednom zauvijek istjerati Muslimane iz Jeruzalema dok red kojem je pristupio Balian pokušava održati mir između naroda i vjera na tim područjima.
Drama u filmu, smještana u velike povijesne prilike, slična kakvu nam je redatelj ponudio u 'Gladijatoru', smješta, po mom mišljenju, 'Kraljevstvo nebesko' iznad svih nedavno viđenih povijesnih filmova: 'Kralj Arthur', 'Troja' i 'Aleksandar Veliki'. Prvi veliki film nakon 'Gospodara prestenova'. Epičnost filma, čak i pojedine scene, a čak i glavni glumac Orlando Bloom uzeti su upravo iz 'Gospodara prstenova'. Spektakularan snijeg koji se ne može odlučiti pada li na zemlju ili se diže u nebo igleda kao precrtan iz 'Kralja Arthura', dok je cjelokupni dojam sličniji onom u 'Aleksandru Velikom'. Zrak, vjetar, sunce postaju i sami likovi u filmu i zajedno s radnjom mijenjaju boju i ulaze u kadar pružajući nam odlično pripremljene scene. Jedna vrlo pozitivna stvar. Zanimljivo je i da je Ridley Scott (poznat po filmovima kao Gladijator, Pad crnog jastreba, Blade runner, Alien, ...) snimio film od 4 sata, ali ga je skratio na nešto više od dva sata. Ostatak ćemo vjerojatno vidjeti na DVD-u koji će izaći nakon što film završi svoj pohod po kinima. Film je istog dana otvoren u cijelom svijetu, a u Americi u čak 3216 kino dvorana. U Hrvatsku je stigao čak dan ranije jer svugdje drugdje novi filmovi otvaraju se petkom dok kod nas dolaze četvrtkom. U prvom vikendu, 6-8. svibnja 2005. 'Kraljevstvo nebesko' je u SAD-u zaradio 20 milijuna dolara, a u ostatku svijeta još 56 milijuna. Budući da se u SAD-u u kino ide uglavnom ljeti, film je pokušao otvoriti ljetnu sezonu već sada na početku petog mjeseca. Da bi to uspio trebao bi po nepisanim pravilima u SAD-u sakupiti barem 100 milijuna dolara.
Budžet filma bio je, naime, 130 milijuna dolara. Pomoću suvremene tehnologije, svojih je 2 000 statista pretvorio u 200 000 vojnika, a zid od 300 metara u 2 kilometra. Sam set grada Jeruzalema jedan je od najvećih ikad napravljenih za jedan film. Za potrebe filma napravljeno je 15 000 kostima i više od 30 000 različitih rekvizita. Sve te brojke govore samo kako je film pravi spektakl. Ne bih puno govorio o efektima i ugođaju filma. U ovakvim prijektima stvari funkcioniraju same od sebe. Glazba je također odlična. Skladao ju je Hans Zimmer koji je s Ridleyem surađivao i na Gladijatoru, ali i kod mnogih drugih filmova. Kroz film slušamo različitu glazbu, od tipično epske do muslimanske ili čak kršćanske u obliku gregorijanskog korala
Orlando Bloom, Balian, koji se proslavio ulogom vilenjaka Legolasa u 'Gospodaru prstenova' kao idol mnogih obožavatelja u kratko vrijeme domogao se mnogih epskih uloga, posebno poznate 'Troje' i 'Pirata s Kariba'. Meni osobno nikad se nije previše sviđao kao glumac jer je djelovao uvijek preneiskusno i neozbiljno. U ovom filmu, međutim, po prvi puta izgleda odraslo i sretan sam što mu je uloga dobro sjela. U ovom filmu glumi čovjeka koji se bori za Jeruzalem, želeći ga napraviti otvorenim za hodočasnike svih vjera i kad na kraju, što je lijepa gesta i moguće u njoj skriva se i pouka filma, muslimanski vođa ulazi u osvojenu tvrđavu iz koje su upravo istjerani kršćani, opaža na podu križ. Uzima ga u ruke i s poštovanjem ga stavlja na stol.
Ulogu kralja Baldwina IV glumi neprepoznatljivi Edward Norton, vrlo dobar glumac koji se u više navrata, posebno ga se sjećam u filmu 'Generacija X', dokazao kao dobar glumac. Kralj Baldwin IV, baš kao i njegov povijesni imenjak, dobar je i pravedan kralj, osuđen na ranu smrt jer je obolio od kuge te svoje lice i cijelo tijelo pokriva maskom. Kao kršćanin, u povijesti kao i na filmu, vjerovao je u mogući suživot između židova, muslimana i kršćana na tim prostorima. U filmu su upečatljive uloge napravili i Liam Neeson i Jeremy Irons koji su već prije surađiavali na različitim projektima kao npr. 'Mission' s Robertom De Nirom u kojem su obojica bili isusovci u misiji u Južnoj Americi. Ulogu Saladina odradio je poznati islamski glumac Ghassan Massoud jer je redatelj Scott inzistirao da uloge Muslimana preuzmu njihovi glumci.
Najkontroverznijom scenom u filmu smatra se, nagađaju novinari čije je i uloga valjda širiti kontroverze, ona najspektakularnija, scena bitke u Hattinu gdje krćanska vojska biva pobijeđena od islamskog vođe Saladina. Kritičari smatraju, a novinari na sve strane prenose, da bi se «u ozračju porasta fundamentalizma mogla iskoristiti za povećanje tenzija između katolika i Muslimana», ali zaboravljaju da danas ne živimo u Srednjem vijeku i ne vjerujem da će to takvih prepiranja doći. Što se tiče povijesne autentičnosti, mislim da bi se Ridleyu trebalo oprostiti neznanje ili zanemarivanje određenih činjenica jer ima pravo na svoju 'umjetničku i vizionarsku slobodu'. Ipak, jedna od neugodnijih stvari je što je Templare prikazao kao nekorektne vojnike željne 'nevjerničke' krvi, no to nije točno kao ni da su Reynald i Gyu bili pripadnici tog reda.
Tko je uopće Reynald? Hm, za određene stvari trebalo bi ipak pogledati film. Dobar film, ako smijem dodati.
Post je objavljen 10.05.2005. u 00:55 sati.