Danas sam sa Nebojšom Borojevićem, utemeljiteljem i motorom čuvene „Daske“, na Radio „Quirinusu“ govorio o onom dijelu našeg programa koji se odnosi na razvoj kulture i kulturnih djelatnosti u Sisku. Borko se prisjetio riječi velikog hrvatskog pjesnika Vlade Gotovca i njegovih razmišljanja o strahu kao suprotnosti slobodi, koja je opet pretpostavka bilo kojeg umjetničkog i stvaralačkog iskaza. Na primjeru kalvarije kazališne družine „Daska“, kojoj je prvi put rad i prostor zapriječio tadašnji autoritarni i dogmatični šef omladinske organizacije 1982. a kasnije predsjednik opštine Caprag u tzv. SAO Krajini, Milan Živković, ista im sudbina slijedi i danas. Naime, Borko se usudio pitati, samo pitati, što u prostorijama kazališta u Sisku radi jedna politička stranka. Odnosno što znači oznaka HSP na vratima kazališta, možda kraticu za Hrvatsko-srpsko pozorište?!Naime, vjerovali ili ne, u prostoru nekadašnjeg Pionirskog doma, kojega je grad Sisak 60-tih godina prošlog stoljeća izgradio za svoji djecu i mlade, gdje smo odgledali stotine i stotine kazališnih, plesnih, baletnih predstava, gdje smo učili prve scenske korake, učili slikanje, ples i sve druge oblike stvaralaštva, ukazom gradske uprave, useljen je glavni stan HSP-a, suvladara Siska. Pitanje je toliko umjesnije jer je Sisak uz Krapinu i Gospić jedino županijsko središte bez kazališta. I to isti onaj Sisak u kojemu je 2.listopada 1839. izvedena prva predstava na hrvatskom jeziku (štokavici), isti onaj Sisak koji je do 1963. imao profesionalno kazalište i isti onaj Sisak koji ima „Dasku“, koja je ime Siska učinila vrlo relevantnim kazališno-avangardnim pojmom u krugovima europskih kazalištaraca.
E, samo zbog toga što se Borko to usudio pitati, fletni preziratelji bilo kakve kulture, odmah su zaprijetili iseljenjem družine iz njihovih skromnih prostora. Sva je sreća što svoju prijetnju neće stići ostvariti.
Danas sam stoga obećao građanima Siska, ne samo kazalište i to već ove godine, već i tri scene toga kazališta, za odrasle, mlade i djecu. Obećajem i osnivanje Narodnog učilišta, ustrojavanje Vijeća za kulturu, (koji je i zakonska obveza a koju dosadašnje društvo iz poglavarstva naprosto ignorira), člana poglavarstva za kulturu, Kulturni centar mladih, Sisački kazališni međunarodni festival već ove godine, efikasnu i jeftinu upravu institucijama u kulturi, stručna upravna vijeća institucija u kulturi, njegovanje kulturnog amaterizma.
Siguran sam da brzo možemo i bez velikih novaca učiniti pomak i deprovincijalizirati kulturni život grada. A što je najvažnije, Sisak kao valjda posljednja oaza straha, mora pronaći snagu vlastite slobode za stvaralaštvo i kreaciju. Mi za to imamo potencjal!
Update:
U 23:47 stigao je jedan ogroman tekst među komentare. Tekst je zapravo razgovor s Nebojšom Borojevićem Borkom za kulturni magazin Zarez. Sadrži iscrpnu povijest Daske. Zbog bolje čitljivosti i veće preglednosti prebačen je ovdje. Zasad se ne zna tko ga je poslao među komentare. Hvala pošiljatelju.
Post je objavljen 09.05.2005. u 22:24 sati.