Marketing
Autobiography by zleva
Nakon dugog, napornog i iscrpnog razmišljanja odlučila sam vam napissati nešto i o sebi.
Mislim da ste primijetili da često spominjem majku svoju jedinu, pa mislim da bi bio red da i sebe opissem.
28-godišnja gospođa K., rođena L., (vama poznatija pod lukavim pseudonimom majka) nije ni slutila u kakve vode je uplivala i kako će se njeno ime vinuti u blogovske visine, koliko će ljudi znati za nju i pričati o njoj svojim unucima. Da je znala, ne znam bi li mogla podnijeti taj teret slave.
Jednog proljetnog popodneva, na dan 40. godišnjice dana NDH, ranije spomenuta gospođa je rodila malu bebu, zdravu i predivnu, nikad ljepšu vidjela nije.
Pogađate, to je bila beba z.l.e.v.A.n.k.a.
Dakle, ja udahnuh onaj svježi nezagađeni zrak 10.4.1981. u 13:20 i svi ostadoše zatečeni jer su očekivali Martina.
Iznenadila sam ih do eggs!
I dan danas imam takve tendencije, sklonosti - naginjem KA iznenađivanju, te šokiranju.
Bez puno razmišljanja, budući da se sve zbilo oh so fast, na ho-ruk mi dadoše vrlo egzotično ime (po mojoj baCi) koje vjerojatno do dana današnjeg nikad čuli niste.
Ono glasi Ana.
Moj otac I. napio se od sreće. Nije više znao što bi pio koliko je bio sretan.
No, dosta o njemu, lec tok abaut mi nau.
Pirsovali su mi uši s godina 5.
Te iste godine su me odveli u bolnicu i povadili mi sve moje drage male mandule koje sam pola desetljeća brižno uzgajala i njegovala, ali to je druga priča.
Išla sam u vrtić (čak 2) gdje sam stekla mnoga poznanstva i sve do dana današnjeg zadržala čvrste spone našeg prijateljstva.
Imam i slike koje to dokazuju.
Nekoliko puta sam recitirala pjesmice razne na pozornici pred dvoranom punom zanesenika u dječje pjesmice ispričane by dijete što mi je otvorilo mnoga vrata i prozore u današnje elitno društvo u kojem se krećem.
U 1. razred osnovne škole su me upisali silom, a ne milom, dok sam imala 6 godina.
Uvijek sam bila zadnja u vrsti (na satu TZK) zbog čega i dan danas imam traume. Noćima ne spavam, a ako i zaspim probudim se u znoju, vrišteći i trčeći po sobi.
Nije lako.
Srednju školu sam završila daleke 1999. godine još u prošlom tisućljeću, nakon čega sam bez veza, špaga i plavih kuverti upisala fakultet (bila čak 8. na popisu – od vrha, ne od dna) u dragom mi gradu na Dravi, Osijeku, a sad se trenutno zamaram pisanjem diplomskog – što će reći da ću uskoro biti diplomirana učiteljica s pojačanim programom iz predmeta engleski jezik.
UPDATE:
Diplomirala sam i radim kao učiteljica engleskog jezika od 1.-8. razreda OŠ.. o biserima nešto kasnije..
Moj otac, I. (inače legalan i jedini poznati suprug gospođe majke K.) još je uvijek toliko sretan da ne zna za sebe ali zna što pije - rakijicu, domaću naravno, a majka K. veže krpe oko glave jer ima konstantne migrene (za koje ja nisam razlog, ofskroz).
Imam i sestru A. koja ima 30 godina.
Neudana je.
Različite smo po osobnosti kao što su različita oka dva Davida Bowiea.
Slične smo po bračnom statusu. I po roditeljima.
Stalan sam gost 2 foruma (Semenka i Partyloop – koji je nedavno bio srušen, kakva tređidi) i volim sladoled s keksima i okusom jogurta.
I sve ostale okuse, zapravo.
Volim sve što vole mladi, ako ne i više od mladih, navijam za Hajduk i Dinamo i ne volim nogomet.
Po statistikama spadam u zrelo stanovništvo što znači da bih se morala početi ponašati u skladu sa statistikama.
Ne volim statistike.
I mahune.
I fajrunte.
Moj moto 1: Ponašaj se prema drugima kako želiš da se oni ponašaju prema tebi.
Moj moto 2: Make love, not war!
To bi bilo to. Ukratko. Najkraće.
Ja now odoh na surfanje beskrajnim kineziološkim bespućima napisanih slova u podeblju skripte.
Piss to you all, bradrz end sistrz.
Aaaaiiii.
z.l.e.v.A.n.k.a.
Post je objavljen 14.05.2005. u 14:05 sati.