Kakvog li paradoksa da netko čiji životni vijek traje u prosjeku oko 70 godina priča o milijardama godina starom svemiru. Kome to vrijeme služi? Samo nama. Svo vrijeme svemira služi samo nama. Ljudima. Jedno sičušno zrnce najfinijeg pijeska u svemiru koristi dimenziju koja se zove vrijeme. Vrijeme ne znači ništa onim nuklearnim reakcijama u središtu zvijezda, ne znači ništa ni hladnim svemirskim stijenama koje lutaju kroz prostor. Vrijeme ništa ne znači ni crnim rupama, supernovama, oblacima galaksija, plinovitim planetima, kometama i svim ostalim divnim čudima svemira. Što zvijezda zna koliko je stara? Vrijeme je dimenzija koju smo sposobni osjetiti i razumijeti. Jer da nemamo sposobnost uočavanja dimenzije vremena bili bi životinje. Mi živimo u prošlosti budućnosti. Budućnost za sto, tisiću ili milijun godina se već dešava. Budućnost čiji smo mi kreatori. Svi mi. Svako vaše djelo, vaša misao, vaš osjećaj kreira budućnost. To je prekrasno. Potrudite se danas i svaki dan svog života da ta budućnost bude što ljepša. Svi vi.
Post je objavljen 09.05.2005. u 11:13 sati.