
Čuli ste sigurno za trolley rage- fenomen nastao
u SuperSuperMarketima, u kojima racionalni i
prosječno normalni ljudi pošize čim počnu gurati
kolica, jerbo im drugi gurači kolica idu na živce.
To je mala verzija bijesa koji spopadne neke
ljude kad sjednu u auto i zažele gaziti pješake.
Mislim da sam otkrila još jedan sličan fenomen :
Seat rage- nastaje kad vam ogromna glava na sjedalu
ispred blokira ekran videa.
I pomiče se kao da ste se sinkronizirali ;
ti lijevo-ona lijevo, ti desno-ona desno.
Jednstavno &%$#"!
A to je samo jedna od očaravajućih stvari u putovanjima.
Vratih se s puta u Središte Zemlje.
Donijela sam sa sobom specijalnu čokoladu,
dar za frendicu i prehladu.
Krenula sam po kiši, prošla maglu i skuhala
se na odredištu.
Tamo me dočekao blues povratnika.
Doma su stvari ne/utješno iste.
Kampanja još traje, trava raste,
susjedi prigovaraju, životinjice su naporne.
Fax još stoji na starom mjestu, jedino
se nešto ogromno gradi u njegovoj blizini.
Predavanja traju, kolege se zabrinjavaju.
A Dorothy se vratila u Kansas.
Jutros se sve one kave,
neuspješni shopping, penjanje na vidikovac,
ogromna porcija čevapa, eksperimenti s
pripremanjem hrane i odabir novina za
plavi kontejner čine kao iz nekog drugog života.
No, nakon nekoliko godina prelazaka među
dimenzijama, očaj i panika koje je izazivao
povratak sad liče više na dosadu i snuždenost.
Možda zato što znam da ću uskoro opet zbrisati ;D
Post je objavljen 09.05.2005. u 10:30 sati.