Sovjetski Sjeverni front (skupina armija) na Karelijskoj prevlaci i na rijeci Lugi, na koju su se povukle i neke sovjetske postrojbe iz sastava Sjeverozapadnog fronta, zatvorio je prilaze gradu Lenjingradu. Sovjetska Baltička flota oslanjajući se na Lenjingradsku pomorsku bazu, zauzela je obrambeni složaj na moru riješena da brani grad u Nevskom zaljevu s mora, a istodobno je 9 brigada pomorskog pješaštva, 262 topnička oružja s brodova i iz utvrđenih obalnih forova (utvrda) pojačalo obranu samoga grada. Ladoška ratna flotila branila je Ladoško jezero i osiguravala vezu između sovjetskih 7. i 23. armije. Finska Jugoistočna armija nadnevka 31. srpnja 1941. godine na Karelijskoj prevlaci napala je sovjetsku znatno slabiju 23. armiju i do 1. rujna potisnula ju je natrag na sovjetsko – finsku granicu, pa će tu crta bojišnice i ostati do kraja 1944. godine. Nakon napada njemačke Sjeverne napadačke skupine 8. kolovoza i njemačke Južne napadačke skupine 10. kolovoza probijena je crta bojišnice sovjetskih postrojbi Luške operativne skupine (4 pješačke divizije, 3 divizije posljednje obrane Lenjingrada i samostalna brdske brigada). Dok su njemačke Sjeverna i Južna napadačka skupina postigle uspjeh i izbile do Čudova i Krasnogvardejska, napad njemačke središnje napadačke skupine nije uspio jer je sovjetska 34. armija uz potporu dijelova sovjetske 11. armije iz područja Staraje Ruse izvela protuudar, probila crtu bojišnice i time ugrozila pozadinu Sjeverne i Južne napadačke skupine. Njemačkim postrojbama stiže kao pojačanje 39. oklopni korpus iz sastava Grupe armija Centar, pa je Južna napadačka skupina produžila napad i izbila 25. kolovoza na obale Ladoškog jezera. Njemački 39. oklopni korpus slomio je otpor sovjetske malobrojne 49. armije (oko 10 000 vojnika), te je zauzeo grad Šliseljburg i time prekinuo kopnenu vezu Lenjingrada s ostatkom Sovjetskog Saveza. Međutim, sovjetske postrojbe koje su se branile u Slucko – kolpinskom utvrđenom rajonu uspjele su zaustaviti daljnji prodor postrojbi njemačkog 39. oklopnog korpusa. Prva skupina divizija uspjela je zauzeti Krasnogvardejsk i 17. rujna izbila kod Streljne na obale Finskog zaljeva, ali u sam grad Lenjingrad nije imala snage za ulazak. Druga skupina njemačkih divizija uopće nije postigla uspjeh jer je zaustavljena na rijeci Nevi, na kojoj se bojišnica i stabilizirala. Njemačke postrojbe Grupe armija Sjever pretrpjele su velike ljudske gubitke (oko 190 000 poginuli), pa je njemačko zapovjedništvo odustalo od zauzimanja Lenjingrada, već je isti tučen topništvom i zrakoplovstvom s namjerom da se sovjetske postrojbe time primoraju na predaju. Nadnevka 23. kolovoza ustrojen je Lenjingradski front (skupina amrija) koji su ustrojile sovjetske 8., 23., 42. i 55. armija, te Nevska operativna skupina, 2. korpus PZO, 7. zrakoplovni lovački korpus, Baltička flota i Ladoška flotila. U okruženju grada (na 2850 kilometara četvornih) našlo se pored ovih sovjetskih postrojbi i 2 544 000 stanovnika grada, oko 100 000 izbjeglica iz Pribaltika, te oko 343 000 stanovnika manjih naselja oko Lenjingrada. U gradu je bilo hrane za samo 35 dana, a opskrba je bila moguća samo preko Ladoškog jezera i zračnim mostom. Početkom rujna njemačke postrojbe tuku grad s topništvom kalibra 240 mm i dnevno na grad pada oko 6000 zapaljivih projektila, pa su u gradu česti požari, velika razaranja i veliki ljudski gubitci.
Post je objavljen 08.05.2005. u 21:52 sati.