Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ericca35

Marketing

Uspomene



Naki dan sam naučila nešto novo. Uglavnom se uvijek uči na vlastitoj koži.Tako mora biti.

Postoji dio života koji ima posebno mjesto u mom srcu i jedan čovjek koji je taj dio života učinio posebnim.Netko tko je dovoljno snažno vjerovao u mene, netko tko je snagom svoje volje i riječi promijenio jedan vrlo težak period u kojem sam tada živjela.

Kratko vrijeme je trajalo to poznanstvo koje za zovem nekom vrstom platonske ljubavi, ako ne računamo skrivene poljupce i uzdisaje u noći kada me vozio kući. U to vrijeme oboje smo željeli da je 12 g. manje i da smo se našli onako tradicionalno u nekoj diskoteci, da smo se zaljubili i svu tu ljubav okrunili brakom.

No, nije bilo tako, ostalo je jedino da odaberemo uzdahe, jer nismo smjeli biti zajedno i truditi se da prijateljstvo ostane samo prijateljstvo.No tada smo se rastali, jer više nije bilo moguće sve držati pod kontrolom.

Nosila sam ga u srcu i uspoređivala sa svim drugim muškarcima koji su prolazili kraj mene i ni jedan nije mogao izaći iz njegove sjene sve dok....

Silno sam ga željela ponovo vidjeli, znati kako je, kako živi, kao podnosi sve probleme koje ima, da li ima dovoljno snage za život, da li ima dovoljno ljubavi...Izbrisala sam sve njegove brojeve telefona, jer nisam htjela doći u napast da u takvim trenutcima tuge pošaljem poruku ili nazovem samo da mu čujem glas. I odjednom mi je on javio i pitao želim li da odemo na kavicu i razgovaramo.

Trema je bila strašna. Došao je , poljubili smo se u obraz, otišli na naše staro mjeso u jednom od kafića. Pričao je, ja sam postavljala pitanja, tada je on pitao, ja sam odgovarala. No odjednom, bio mi je smo stranac u noći, netko nepoznat. Vrijeme je učinilo svoje, nije više bilo emocija niti elektriciteta u zraku.

Nije trebalo dirati tamo gdje su bile skrivene sve one emocije, sve to trebalo je ostaviti netaknuto u sjećanju, daleko iza nas, da se čuvamo u srcima kao najljepši i najteži dio života u kojem smo jedno drugom bili podrška, emocionalna karika koja nas je održavla na rubu rijeke koja se život zove.


Post je objavljen 08.05.2005. u 21:21 sati.