Marketing
danas nije moj dan...valjda ni jučer ni je bio, no to je posebna priča. Enivej, danas mi se očajnički ide van...onak na kavu, al svi moraju učit, il im se neda van il pitaj boga što sve ne, al nikom se ne da po ovom vremenu ić van...hm...I'm special aperently.
Mušićava sam pa je i bolje da nisam s vani .... danas sam razmišljala kako bi mi bilo da sam single...ne, ne šalim se...jednostavno mi je palo na pamet što bi bilo kad bi mi prekinuli i kak bi ja to podnjela, odnosno ne bi podnjela jer bi to bio popriličan udarac na moje ionako tanke nerve.
Zadnji put kad sam se ovo zapitala, za manje od mjesec dana sam prekinula dvo i pol godišnju tzv. vezu. Ali ovaj put je drugačije jer sam sretna...tj. barem mislim da sam sretna, ma ne...znam da sam sretna.
Ideja o ovom se javila sinoć na povratku kući.... toliko sam se u svojoj plavoj glavi uživjela u mogućnost ovog da sam počela plakat...ne pustit suzu,dvje...ne, nego sam isplakala čitav Nil...zašto? Uplašila sam se sama sebe i svojih osječaja...nikad prije nisam rekla da me iskreno strah jer mi nikad prije nije bilo stalo. Sada je i sada....ah, ne znam....želim neko osiguranje da neću ostat povrijeđena jer čisto-možeš mi vjerovat mi je, quite frankly, nije dovoljno...
Post je objavljen 08.05.2005. u 19:14 sati.