Da.. sinoc sam dobila zanimljiv komentar na moj jucerasnji blog.. izbrisala sam ga, ali samo zbog toga da bi mu mogla posvetiti poseban blog.
07.05.2005.
20:52 - etui- Pocela si da se hvalis a i nemas bas sa cim da se pohvalis. Fali ti originalnosti! Ta prica kako ste ostale u baru poslije zatvaranja uopce ne zvuci kao nesto cime bi se trebala ponositi, prije da ces zavrsiti kao neko ko ce biti zapamcen da uvijek napusta bar jer mu to drugi kazu. Pokazi malo samopostovanja i za promjenu napisi nesto sto je vrijedno citanja.
Mogu vam reci da mi je cak i drago da je netko ovo napisao/la. Kad pogledam moje prijasnje blogove, tako je lako iz njih izvuci pregrst pogresnih zakljucaka - za one koji me ne znaju ili pak slabo poznaju. Oni koji me znaju - znaju da ja svoj zivot zivim otvoreno, bez skrivanja pred jednim ili drugim ljudima, i da nikada ne bi (nikad ne reci 'nikad'.. ali barem se trudim) napravila nesto za sto mislim da nije u redu, s cim ne bih mogla zivjeti ili prozivljavati ikakvu vrstu zaljenja. Sto je bilo bilo je, ali covjek mora imati dovoljno mozga da zna sto radi. Ako ne, opet njegova stvar. Tko smo mi na kraju krajeva da osudjujemo druge? Po cemu je jedan covjek bolji od drugoga - po stilu zivota, po hrani koju jede, po glazbi koju slusa? Svatko ima svoje granice i moralne vrijednosti,koje su znaci od osobe do osobe razlicite. Pa znam po sebi razliku dok sam zivjela u Rijeci, imala oko 17 godina i izlazila do 4,5 ujutro. Kada bi otisla u Tuzlu preko praznika, to tada ne bi bilo primjereno, niti se ima gdje biti, pogotovo tada i u tim godinama - sasvim razumljivo, potpuno zavisno od okoline. A u Rijeci je to bilo normalno, svi moji vrsnjaci su toliko izlazili, zabavljali se, sve u granicama normale i uzivali u mladosti i zivotu (sto ne znaci da netko tko to ne radi ne uziva u zivotu - ali eto, opet drukcije vrijednosti).
Onda, ja ovaj blog pisem prvenstveno jer mi pricinja zadovoljstvo da se mogu zezati i prepucavati s prijateljima, da sluzi vecinom kao "uvod" u razgovor. Ostali prijatelji koji ne ostavljaju komentare to citaju i drago mi je da da im tim dajem uvida sto mi se trenutno dogadja u zivotu. Sto se tice pisanja, pisem kako se osjecam, neopterecena "smislom". Ako zelite nekakav smisao, pouku ili uzvisene misli, dosli ste na krivo mjesto. Ako vam se ne svidja sto pisem, pa Boze dragi, nemojte citati, nitko vas ne sili :).
U principu zelim reci - ovo sto pisem, to sam ja. Ali nisam samo to iskljucivo ja.. svatko ima puno 'ja' .. ali da, ovo je jedan od mojih ja. U mojim ocima pozitivna 'ja'. Kome se to ne svidja, pa ne mora se niti druziti sa mnom,niti citati, pisati .. gledati me..sto god. Ako je to neka sasvim strana osoba, onda mislim stvarno,kakvo zadovljstvo ti pricinja omalovazavati neciji stil zivota, pogotovo ako se cini da (u ovom slucaju mene) taj stil zivota usrecuje? Upoznajem nove ljude, uzivam, dobivam mogucnost da komuniciram sa osobom koja mi se svidja... Mlada sam, imam svoje snove, teznje, nadanja, gluposti, naivnost i sve sto dolazi s tim. Dovoljno sam bila na granici "prezivljavanja" u zadnjih par godina. Opet - ovo sam ja. I to je to. A ako je to netko koga znam, onda postoje i laksi i njeznjiji nacini da se nekom priopce odredjene stvari koje MI mislimo da nisu dobre za nekog. Ali to je opet NASE misljenje, a osobe se mjenjaju samo na vlastitu inicijativu.
Nakon svega ovoga, zelim svima predivan dan, da se ne sramite zivjeti svoj zivot i traziti svoje 'ja' ...jer jednog dana se mozete osvrnuti natrag i - pozaliti. A tada ce mozda vec biti prekasno. --- punctum vivimus ---
Post je objavljen 08.05.2005. u 17:48 sati.