Marketing
Behind the door
Žamor je utihnuo…
Zatvorila sam vrata umjetnog smijeha.
Kapi kiše na mojem licu
Stvarale su još jedan put do grijeha.
Krenula sam smjerom tuge
Gazeći sve blatne mlake.
Pogledom sam tražila svoju svijeću
Da ju uklonim od smrti zrake.
Prošaptala sam dva, tri stiha
Nadajući se da su bolje,
Izmišljeni prijatelji iza vrata,
U sukobu spasa i izgubljene volje.
Posegnuvši za onim što me vuče od stvarnosti
Zadrhtale su mi slabo ruke.
Užitak u boli i sreća u tuzi
Tupo su rješavali sve moje muke.
Ugaslo sunce i nevidljive sjene
Pratile su me rubom skliskim.
A dim i uzdasi pakosti
Činili su se jedini meni bliskim.
Bespomoćna duša u kobnom tijelu
Odrazila se u izlogu stakla.
Izbjegavala sam pogled same sebe
Razbijajući ga na sitne djeliće vlastitog pakla.
Bez željene vatre i umjetnog svijetla
Bacila sam dio sebe u posljednju mlaku na putu.
Pregazila sam ga i gledala s mržnjom
Znajući da ću se uvijek vraćati tom mračnom kutu.
Stara vrata čekala su da ih otvorim
Čineći već poznati mi lanac žalosti.
Hvatajući kvaku sjetila sam se svega,
Kao nepotpune slike svoje mladosti.
Post je objavljen 08.05.2005. u 17:14 sati.