Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/virtuela

Marketing

Bang! Plonk! Plonk! Ovdje Radio Praha!

Ranom zorom u susjedstvu je krenula opaka pucnjava i detonacije. Da pan Kouba neki dan nije izvjesio obavijest na ulazna vrata, subotu bi prosjedila u podrumu s tranzistorom i gas maskom, no ovako sam se odmah dosjetila da Osama ne stanuje ovdje nego ludi Česi proslavljaju Dan oslobođenja.

A oslobođenje su odlučili obilježiti inscenacijom 'Praškog ustanka', tj. osvajanjem Češkog radija koji se i dan-danas kočeperi stotinjak metara niže od naših ulaznih vrata.

Pan Kouba nam je nalijepio ČR plakatić kojim nas obavještavaju da će nas glumci i specijalne vremeplovne postrojbe ove subote prebaciti u svibanj 1945, vjerno preslikavajući slijed događaja koji je "ubrzao kraj Drugog svjetskog rata u Europi za punih pet dana". Za tu će se svrhu po Vinohradskoj motati puno historijski odjevenih vojnika + bit će pucnjave ćorcima i sličnom novogodišnjom tehnikom.

He-he, pred posterom sam se prekobicnula od smijeha pri pomisli na ex-Sovjete iz susjednog stana - kako li će im se digitroni pušiti od kalkulacija: kol'ko su pak oni skratili rat ako si Česi prisvajaju čak pet dana?

Međutoa, moje sirotice Disa, Lentilka i Čečka ne kuže patriotske igre pa su se od pucnjave i eksplozija totalno ustrtarile. Mačke su prvo šmugnule na krov preko terase, no kada su skužile da je tamo još gore, brzo su se vratile doma. Siroče Disa se pak uvalila u krevet i počela slinit' ko luda krava - nisu je utješile ni kost, ni praseće uho. Stvar je postala još gora kad nam je u neko doba na vrata počeo zvoniti neki manijak - potpuni stranac - da ga pustimo u stan, jer se kod nas sigurno jako dobro vidi ta legendarna bitka koju je nesretnik svojevremeno propustio, jer je u doba Ustanka bio tek twinkle in his father's eye.

Prvo smo mu rekli da se od nas baš nikoji kua ne vidi, a on će nama da lažemo jer da imamo balkon na Vinohradsku. Pa mi njemu da balkon nije naš već od susjeda Sovjeta. To ga je malo primirilo, no već je za minutu ponovno bio na vratima inzistirajući da zovemo susjede preko prozora, jer se gadovi ne javljaju na njegovu zvonjavu. E, tu ga je Dagoberto poslao u onu stvar pa je tip konačno otišao, sav pušeći od bijesa kako propušta događaj milenija, jerbo uzde češke povijesti opet u svojim šapama drže prokleti stranci.

Nakon nekih sat vremena, masa patriotskog svijeta očistila se s Vinohradske pa smo konačno bili u stanju doprijeti do Bohemia Bagela na Ruben i bottomless Coke.

No, evo par riječi o vražjem ustanku i kraju WWII u Češkoj i Moravskoj o čemu već danima pišu sve lokalne novine.

Za početak, ustanak i osvajanje radija uopće nije bio picin dim i u toj je akciji u nekoliko dana izginulo oko 2000 ljudi. Naime, kako se bližio slom Wehrmachta, Ameri s Pattonom samo što nisu ušli u Plzen, tako se Češka policija odlučila na preuzimanje radija. Međutoa, Nijemci se nisu dali sterati pa je tu nastao opaki pičvajz, a kad su se češki rodoljubi konačno dočepali studija (Kapetan Marek i Vukovi sa Žižkova), pridružila im se masa civila od kojih je veliki broj u pucnjavi izginuo.

Radio je konačno osvojen uz pomoć izvjesnog Vlasova, crvenoarmejskog oficira kojeg su Nijemci 1942. zarobili, a koji ih je u međuvremenu uvjerio da mrzi baćušku Staljina pa je oformio vojsku od 50.000 ratnih zarobljenika i okrenuo stranu.

Vlasov je vidio kuda vjetar puše pa je sa svojim ljudima stao na češku stranu, nadajući se da će ga ovi predati Amerikancima.

Što se i obistinilo, ali samo na kratko. Ameri su ga odmah predali Rusima nakon čega mu se gubi svaki trag.

Legenda kaže da su Vlasov i ekipa nestali u uralskim rudnicima. Life is a bitch.

Nažalost, Česima s pobjedom Saveznika tek počinje život sa stricem - državni udar autohtonih komunista 1948. i život u sjeni Velikog Brata - pa se diskusija zapravo najviše vodi oko pitanja: koji nas kua nisu oslobodili Ameri, a mogli su, Patton je u Plzenu 6.5. i do Praga mu treba par sati - nego čekaše da u glavni grad uđu Sovjeti tri dana kasnije???

E, tu se vode brojne polemike - od teorije da je sve uređeno na Jalti i da prodani Česi nisu imali šanse u odnosu na sovjetske predatore, do toga da se Jalta uopće nije bavila Čehoslovačkom (jeste Poljskom), već da Eisenhower nije htio riskirati dogovorenu pomoć Sovjeta u ratu s Japancima. Stoga je Patton - pod izričitom Eisenhowerovom zapovjedi - ostao u Plzenu igrati marijaš.

Eto vam parče lokalne povijesti.


Post je objavljen 08.05.2005. u 00:07 sati.