Već neko vrijeme na programu državne televizije imamo priliku pratiti domaću verziju planetarno popularnog animiranog filma South Park, u našem izdanju nazvanu Zlikavci. Crtić je to, kao i strani mu blizanac, za odrasle, koji rado gledaju i mladi i djeca. Svaka epizoda progovara na sebi svojstven način o određenoj aktualnoj temi u društvu, donoseći na kraju, najčešće na usta nekog od likova, poruku, ideju. U skladu sa željom da se kroz ovu vrstu filma donese određena poruka, crtež i dizajn i likova, kao i scene vrlo su pojednostavljeni i uopćeni, a nerijetko se autori koriste i fotomontažom kako bi dodatno aktualizirali temu koju svaka epizoda obrađuje.
Likovi u serijama ( i u South Parku i u Zlikavcima) su djeca nižeg osnovnoškolskog uzrasta, njih nekoliko, te par likova odraslih, među kojima posebno i istaknuto mjesto zauzimaju likovi koji predstavljaju roditelje, odgojitelje ili učitelje/nastavnike. Zanimljivo je da su u takvom tipu crtića uvijek nalazi kao neizostavan lik i netko od predstavnika vjerskih zajednica; redovito je to katolički svećenik. U domaćoj verziji (Zlikavci) to je vjeroučitelj. Velik dio prostora unutar svake epizode posvećen je dijalogu između djece same i djece i odraslih, kojim se razobličuju stavovi o aktualnim temama. Znakovita su i imena likova, njihove karakteristike, kako izvanjske tako i psihološke, kulturalni kontekst u kojem žive i svjetonazor koji zastupaju. Posebno je zanimljivo da je razina govora djece svakodnevni govor ulice, tako da bez okolišanja djeca, pa i likovi odraslih, vrlo vulgarnim rječnikom opisuju svijet i događaje oko sebe. Teme su različite, od osobnog života i života obitelji, škole, odrastanja do društvenih događanja. Ono što sve teme povezuje jest činjenica da su sve uzete iz aktualne svakodnevnice; ispričane su, naravno, na vrlo originalan, duhovit i na način koji upućuje na jasan zaključak.
South Park je animirani crtić američke proizvodnje, i u zadnjih je nekoliko godina postao rado gledan diljem svijeta. U svojemu nastupu je vrlo kritičan; na njegovu udaru našla se i američka politika, i rat u Iraku, i osobe i svijeta zabave i filma, pitanja međunarodne politike, pobačaja, homoseksualnosti, religija, školstva, obitelji, odrastanja, spolnosti i sl. Omiljena tema, o kojoj je govorilo niz epizoda South Parka, bila je Katolička crkva i papinstvo. Znakovito je da ni jedna epizoda nije ostala bez poruke; bilo da je ona izrečena putem izjave nekog od likova, bilo da je izrečena putem raspleta događaja koji su se u epizodi odigravali. Te su poruke bile jasne i nedvosmislene. Primjerice; u jednoj epizodi u stradalom kamionu djeca pronađu ljudske fetuse i njihovom preprodajom i manipulacijom njima zarade novac i učine mnogo dobra. U drugoj epizodi katolički svećenik od samog pape dobije zadatak koji izgleda nemoguć; kada ga izvrši uviđa da je krajnji rezultat prijevara. U jednoj od epizoda, opet, djeca traže pomoć protiv diva koji uništava grad; pomoć nalaze u kući u susjedstvu u kojoj žive Isus Krist, Muhamed, Buda i super heroj iz stripova. Oni zajedničkim snagama pobjeđuju diva, a lokalni učitelj progovara djeci kako ni jednu religiju nije dobro apsolutizirati, već od svake uzeti po nešto!
U Zlikavcima, sličnom crtiću domaće proizvodnje, omiljena tema je upravo Katolička crkva. Jedina tema kojoj se posvećuje više prostora su kršćanske vrednote. Na usta likova djece, na prvi pogled bezazlene i naivne, ove se vrijednosti iz epizode u epizodu izruguju i omalovažavaju. U liku vjeroučitelja, kojem nije bez razloga dano ime Vjeran Božić, prikazano je svo licemjerje koje može obilježavati i neku osobu i neku instituciju. Upravo je to lik kojim se Crkva i kršćanske institucije prikazuju kao nešto zastarjelo, otrcano i konzervativno-balkansko, kao nešto što je odavna izgubilo utrku sa suvremenim svijetom i ne preostaje mu ništa drugo nego se prilagoditi ili biti prezren i izrugivan, sve dok ne nestane. Koliko se "vrednuju" tuđa uvjerenja pokazuje najzornije lik dječaka koji na majici nosi lik Bogorodice ispod koje piše "ŽENA IZ MOJIH SNOVA"! Svaki komentar na ovo je suvišan.
Sada se postavlja pitanje je li ovdje, u ova dva izdanja crtića za odrasle, zapravo riječ o umjetničkoj slobodi, slobodi izražavanja, slobodi mišljenja, konstruktivnoj kritici, prokazivanju negativnih pojava u društvu, preispitivanju religije, kritizerstvu ili pak o nasilnom nametanju obrazaca mišljenja djeci, mladima i odraslima kroz medij kao što je animirani film? Može li se reći da se ovim filmovima promiče ideja odgoja za kritičko vrednovanje i promišljanje svijeta i društva u toleranciji, u ljubavi, ili se nastoje obezvrijediti vrednote vjere koja je formirala i naš vrijednosni sustav, mentalitet i kulturu, sve pod krinkom neke «samosvijesti» i želje da se raskrinkaju društvene anomalije!? Tko može, ili smije, u ime umjetničkog izraza i slobode, kroz film formirati mišljenje djece i mladih u smjeru relativiziranja vrednota koje su stup reda stvari u društvu, na kojima počiva etički zdravo ponašanje??? Je li umjetnička sloboda, je li sloboda mišljenja kroz animirani film poručivati kako se uporabom živih začetih ljudi (fetusa), tj. njihovih matičnih stanica, može postići neko dobro, i da je takav postupak opravdan!? Ili prokazujući mane pojedinca ili grupe potpuno obezvređivati čitav sustav koji taj pojedinac ili grupa predstavljaju!? Zar je to umjetnost? Zar je u tome sloboda? Tijekom nacističke vlasti u Njemačkoj djeci su prikazivani animirani filmovi i lutkarske predstave u kojima je obezvređivano, ponižavano i izrugivano židovstvo i Židovi kao narod. I tada su autori tvrdili kako je tu riječ o «umjetničkoj slobodi i slobodi izražavanja»!
S druge strane potpisivanje kojekakvih peticija da se serijal Zlikavci skine s programa državne televizije opet ničemu korisnom ni mudrom ne vodi. Prije ili kasnije ta će serija svoje mjesto naći na nekom od privatnih TV kanala. Osim toga, takvom se akcijom Zlikavcima samo daje još veći publicitet i pravi besplatna reklama. Svi znamo koje je voće najslađe!
Dugoročno rješenje ovog problema jedino je u sustavnom odgoju za kršćanske vrednote s jedne, i u zauzetom svjedočenju za te vrednote s druge strane. To svjedočenje je svjedočenje životom, na koji su pozvani i klerici i laici, župnici i roditelji posebno. Ništa ne svjedoči djeci više od primjera svećenika i vlastitih roditelja. To svjedočenje u prvom redu poziva na ljubav, ali i na poniznost i iskrenost kada se osjete posljedice grijeha, kako pojedinca, tako i struktura. U takvom ambijentu djeci neće biti važne poruke ni Zlikavaca ni South Parka, ma koliku god reklamu imali, u takvom ambijentu isprazne peticije neće biti potrebne.
Post je objavljen 07.05.2005. u 22:50 sati.