Pitaju mene skoro nekad u WC-u prosječnog tuzlanskog objekta za prehranu:
"E, pa đe si pjesnik, nego pišeš li još bolan? Il si se dozv'o pameti?"
Dok sam svoje spolovilo gurao nazad u gaće, pomiješao se osjećaj da je čovjek u pravu i osjećaj da me zajebava! Bit će da je ovo drugo. Ali ne može se kazat da je ovaj prvi osjećaj lažan i uzgredan. Shvatio je to onaj ispičutura dobro: "Ko piše il je lud il mu noge smrdE!"
Lud je ako piše a nema od toga nikakve koristi, a definitivno i nepobitno mu noge smrde ako vrijeme predviđeno za pranje i umivanje nogu provodi pišući tamo neke apstrakcije! Kako je napredna i pronicljiva današnja mladež sa asfalta! Na jednom drugom mjestu to će dokazati i mladež sa sela, ne u bilo kojem njegovom dijelu već na fudbalskom igralištu, mome jaranu jedan će prekaljeni seljančić: "Oj pjesniče s dugom kosom, obriši mi *upe nosom!". Nevjerovatno je kako je seljančić pogodio da namjena kose moga druga više i nije samo u šišanju već i u brisanju! Kako se to odrazilo na meni? Pa prvo sam gore pomenutom odgovorio kako nisam prestao pisati ali zasigurno nikad i nisam bio normalan, tako - il ja pis'o il ne pis'o pamet se ne obazire u mome pravcu! Ovaj drugi je zaradio prijelom noge - moj jaran definitivno nije promašio da u jedan koš stavi i kopačke i olovku.
Pisao ti il ne pisao, moj dragi pjesniče, ti si lud - a svijet nek priča šta hoće...ko će svijetu ugoditi...
Post je objavljen 26.06.2004. u 00:23 sati.