ljubav mi pluća ipak puni
i ne da mi da se izigranim ćutim
prihvaćajući gubitak njen
kao da zagrlih cijeli svijet
iako ljubav dodirnuh samo na tren
ipak sad mir u meni je neovisan njen
ženo slobodno idi, ne tražim te više
meni jasno je tko si ti i što sudba je tvoja
još puno vremana proći mora
dok budemo zajedno gledali lice milostivoga
hvala ti što učini moju dušu plemenitom baš
jer ljubav mi pluča ipak puni
i svaki udah novim ognjem srce goni
noćas u noći jedna vatra gori
i krijesnice se penju visoko po vasioni
svemirci mirni čute našu sreću
ja večeras zapalit ču i jednu svijeću
ljubavi jednoj što zvijezda posta
i suzi njenoj što čista osta
nježno nježno skoro neprimjetno i mirno
uvijek će biti tu