Kako je to imati 7 godina?
Kako je to kad te roditelji vode na razgovore s nepoznatim tetama, na liječničke preglede?
Kako je to kada se upisuješ u prvi razred?
Dolazi nešto veliko i važno. Mama i Tata su zbog toga sretni i ponosni. Svi te pitaju jesi li đak prvak? Što je to škola? Srce lupa. Oči su širom otvorene. Što to od mene očekuju? Što moram raditi? Zbunjenost, nesigurnost… srce lupa…
Svoje sam dane upisne groznice gotovo zaboravila. Sjećam se samo slike jedne velike prostorije u kojoj je puno klupa. Trebala sam nešto crtati i govoriti, nisam znala prepoznati slovo T i tako sam krenula u prvi razred. Tog prvog dana ne mogu se uopće sjetiti. Možda kada bih se jako potrudila, opustila i otplovila u mislima u svoja sjećanja. Vjerujem da bih se prisjetila…
Hoće li se i kako Potočnica prisjetiti svojih strahova i nesigurnosti oko upisa u školu? Ne znam! Znam samo da smo Hard i ja učinili sve da joj olakšamo ove dane. Dane kad smo zajedno odlazili na razgovore i preglede.
Ostaje samo donijeti nekoliko papira u školu i to je to!
Potočnica na jesen kreće u školu!!!
Post je objavljen 07.05.2005. u 19:54 sati.