Hoću ljubiti, ljubiti beskrajno,
Voljeti samo radi ljubavi: ovdje… iza…
I ovoga I onoga, drugoga I sve ljude
Ljubiti! Voljeti! I ne voljeti nikoga!
Sjećanje? Zaborav? Svejedno!...
Vezanje i raskidi? Je li dobro? Loše?
Tko govori da se nekoga može voljeti
Čitavoga života- laže!
Postoji jedno proljeće u svakom životu
Treba ga pjevati dok je u cvatu
Ako nam je Bog dao glas, bješe to radi pjesme!
A ako ću jednog dana biti prašina, pepeo i ništa,
Neka postane moja noć zora
Kako bih se izgubila da bih se pronašla.
Mislim da sam prenio smisao, no neka mi oproste oni koji bolje poznaju portugalski od mene, jer sam tek počeo učiti. U svakom slučaju jako lijepa pjesma. Sonet je djelo pjesnikinje Florbele Espance, a pjesmu u obliku fada pjevala je Teresa Silva Carvalho.
Post je objavljen 07.05.2005. u 13:28 sati.