Pregled posta

U autobusu!

1.
Svi se ljudi prije ili poslije voze autobusom. Ovo je prica o svim ljudima. I prica o autobusu. Prica je sasvim cudna. To je zato sto je autobus cudna tema. Mislim, cega je autobus simbol, metafora? Kakav je autobus motiv, objekt? sto se dogada u autobusu? Ljudi sjede u tupilu vlastitih misli cekajuci da se pojave tamo gdje su se uputili. Ne postoji vrijeme koje ljudi provode u autobusu. Postoji vrijeme prije puta, i vrijeme poslije puta. I rupa vremenu velika koliko traje voznja. Neugodno vrijeme, nekonstruktivno vrijeme. Rupa od vremena. U autobusu se ne dogadaju konstruktivna razmisljanja, u autobusu se ne odvijaju smisleni razgovori. Mozda covjek nesto i razmislja dok sjedi tamo, ali nikad nista upotrebljivo ili pametno. Uglavnom tupo gleda kroz prozor ili slusa druge tupe dijaloge:
-Ajde reci teti kuda ides? Reci teti.
-Idem u vltic.
-U vrtiiiic! Braaavooo!!!
-Oh, danas me stisla leda, a moram ici, sef je rek'o da ako ne dode,...
-Pa sto mu ne kazes da ne mozes? Pa nije on...?
-Julka mu je rekla, pa vidi je sad...
-Jesi' vidijo. Jedan - jedan.
-A vidijo sam, vidijo. A bili su bolji, sta jes - jes. Ma da nam nije onaj zabio bas u zadnjoj...
-Ma kome zabio? Ma za koga ti navijas?
Tako je autobus rupa zivljenja. Vrijeme provedeno u autobusu izgubljeno je vrijeme. Vrijeme provedeno u autobusu rupa je u svemiru. Prica ce sad to pokusati razloziti.


2.
U drugom dijelu price imamo jednog patuljka, gnoma, hobita, sto li je?, koji objasnjava nasem junaku kako je centar svijeta u starom, razbijenom autobusu koji visi na litici tuzne jesenje planine N'Kom. Nas junak se cudi, jer nakon svega sto je prosao i prozivio, ne moze vjerovati da je centar svijeta u nekakvom autobusu. Gnom ga uvjerava da mnogi nisu vjerovali. Sada su njihove duse zauvijek izgubljene u svakodnevici putovanja na posao i sa posla. Na te rijeci junak se cudi i cuje glas svoje majke koji odzvanja kroz prostor svijeta iz maste, i iz nekog nejasnog razloga spominje skolu.

3.
Pod broj tri ubacujem neke intimnije dijelove. Lik iz broja tri sjedi na zahodskoj skoljci, negdje u sjevernom Zagrebu, drzi lice medu rukama i osjeca se lose. Na trenutke se osjeca i dobro. Na trenutke kao da leti, i on, i skoljka pod njim. Ali uglavnom se osjeca lose. To je zbog alkohola. Tijelo prepoznaje alkohol kao otrov i jednako i reagira. Alarmira, dize uzbunu, dize temperaturu, dize tlak, i onda se tesko i mukotrpno bori da izbaci nezeljen element iz tijela, zrtvuje jetru, zrtvuje pluca, samo da ozdravi mozak, samo da mu vrati sposobnost razlucivanja, ali za vraga. Mozak i jest taj koji ne zeli rasudivati. Mozak i tijelo tu su u neskladu. I tako oboje stradaju. I sjede na skoljci.

4.
A ima prica jos likova. Ima, na primjer, dva draga i lijepa lika, koji simuliraju jedan idealan par. Idealan par zato sto su dragi, normalni, racionalni, ne svadaju se zbog pizdarija, i ne traze neprestano prilike da jedan drugome nesto prigovaraju. Dakle normalna veza iz svakog susjedstva i bas zbog toga vrlo bajkovita. Jer nema normalnih veza. Takvo sto ne postoji. Prica ce iskoristiti ova dva lika da to i dokaze.


5.
Nadam se da je centralna tocka ove price autobus. Ako nije ubacit cu jos jedan tako da budemo na cisto. Ovdje imamo vozaca autobusa koji je kupio mobitel da bi mogao cesce i lakse zvati zenu dok je na putu po Hrvatskoj. Vozi rutu Zagreb-Zadar i svaku trecu noc spava izvan svog kreveta. Muka mu je otkad mu zena zbog toga vise ne prigovara. Onda je kupio mobitel ne bi li je zbunio neocekivanim pozivima i dokazao nesto. Dokazao nije nista ali se zato sad cesto igra Tetris na malom aparatu. I svakim popunjenim redom zamislja kako ona sad u ovom trenutku uzdise. I onda je nazove cim obori rekord i pokusa otkriti zadihanost u njenog glasu.

6.
Vozac autobusa posluzit ce za uklapanje scene seksa u pricu, sto ce cijeloj prici znatno dati na vrijednosti i zanimljivosti, a ubacit cu jos i jedan lik kojemu ce sva svrha biti da ucini ovo stivo jos provokativnijim i posve nepotrebno iritantnim. Razlog tome je vrijeme u kojemu zivimo i golema kolicina informacija koje covjek s kraja dvadesetog stoljeca (a eto, i pocetka dvadeset i prvog) mora probaviti. U svoj toj silini informacija covjek se pocinje ogradivati i do njega je sve teze doprijeti. covjeka s kraja dvadesetog stoljeca zato treba sokirati, sablazniti, iritirati, tako da ga se natjera da pogleda o cemu se tu uopce radi. Eto, tu ulogu preuzet cu ja sam. Bit ce mi iznimna cast.

editirano 8.svibnja u 00:52

7.
-Picka joj materina!- eto odmah simpaticnog nacina za male provokacije. -Jebem je u picku, kravu glupu i pokvarenu! zelim joj zlo, zelim joj da krepa, i da crkne, i oboje istovremeno!- Ovo je iskreno, ako ce tko pomisliti da nije. Ovo je vrlo iskreno. Upuceno je posljednjoj djevojci koja me odjebala. Posljednjoj, relativno. Uvjeren sam da ce ih biti jos, da ce ih biti jos... itekako jos. Ne mislim se sad preispitivati i postavljati ono famozno: Mozda je u meni problem? Ne mislim se preispitivati jer vrlo dobro znam u kome tj. u cemu je problem. Znam ja vrlo dobro da imam neke svoje mane, koje ocito smetaju djevojkama koje se s njima konfrontiraju. Ali to cu sacuvati za sebe. Necu sacuvati za sebe to da moje mane isplivaju na povrsinu tek kad budem tako olako odbacen, kao u slucaju ove posljednje kojoj su upucene gornje rijeci. Tek onda postajem gadan. Ostavljen. Ranjen. Ranjeni lav i te price... Tek onda postajem opak. U stanju sam cekati citavu vecer i citavu noc da uhvatim tog moguceg nekog kako izlazi ili ulazi u njenu kucu. I naravno da taj netko moze biti posve nevin, tek dobar prijatelj. Naravno, da nitko mozda ni ne postoji, da nije drugi taj zbog kojeg me je ostavila, vec da sam kriv samo ja sam. Naravno da je onaj koji izlazi iz njene kuce samo prijatelj. Ali isto ga prebijem. I uzivam u svojoj sirovoj nasilnosti. Je li ovo dovoljno sokantno?
8.
Vracam se junaku koji je sanjao drugi odlomak, a koji se pojavljuje i u prvom. On je u meduvremenu dosao u svoj vltic. Autobusom, naravno. Decko je drag i fin, uciteljice ga hvale, susjedi obozavaju, ali nitko ne moze znati da ce se to isto dijete pretvoriti u fantomskog zavodnika koji ce mojoj prvoj curi oduzeti djevicanstvo. I to dok ja budem hodao s njom. Sad se vec moze vidjeti da je prica i vremenski rastrgana, da se dijelovi koji se ticu malog jebaca dogadaju nekih petnaestak godina dalje u proslosti. To, ipak, malome ne smeta da odraste mirno i veselo. Ima jos jedna scena iz onog vltica, a koja ce biti interesantna za ovu pricu. Bila je na redu neka vjezba prepoznavanja, uciteljica je poredala kartonske kartice s nacrtanim prometalima i djeca su trebala davati imena slicicama. Naravno, naseg junaka je dopala kartica s nacrtanim autobusom. A scena je isla ovako.
-sto je to Hrvoje?
-Avltom... bus.
-Kako si rekao? Autobus.
-Avlto...bus.
-Autobus, Hrvoje. Au-to-bus.
-Avl-to...- I onda se rasplace u navali nemoci.
9.
Ovdje jos jedna scena zahodskog preispitivanja. Ovaj put u zahodu sam ja, pa mogu jos preciznije opisati neugodu i nevolju tog stanja. Onaj koji je prije (3.) spomenut kao sjedac u zahodu, u ovom trenutku, dok sam ja u zahodu, mislim da provaljuje vrata vlastite sobe, ili trazi kljuc u mraku po travi, ili ga grizu ili tko zna sto, u svakom slucaju sudjeluje u nekoj od tih bizarnih akcija. Sve to u kontekstu nekog rodendanskog tuluma. Saga se nastavlja. Ja sam Tonci. Jelene nema. A u pricu se jos uvlaci i njen glavni sporedni lik: alkohol. Alkohol je vrag sto se tice covjekove podsvijesti i pravog covjekovog karaktera. Ne kaze se bez veze: sto trijezan misli, to pijan govori. Isto vrijedi i: sto trijezan planira, to pijan radi. Alkohol rusi neke granice i pijan covjek postaje puno slicniji svom pravom, prikrivenom ja. Analizirajuci svoje pijane postupke mozemo, bas kao i analizirajuci snove, otkriti nesto o sebi. Nevjerojatno koliko jest, ali tocno je ta misao mene morila dok sam nemocan klecao u zahodu studentskog doma i povracao.
10.
U meduvremenuljubomorni vozac autobusa smislja idealan plan razotkrivanja zeninih tajnih aktivnosti. Uzet ce jednu rutu slobodno, a nece to reci zeni. Reci ce da vozi u Zadar kao i toliko puta do tada i da ce se vratiti iduci dan kako i ide. Ali u stvari ce se sakriti u dvoristu i cekati. Tako ce jednom zauvijek saznati. Tako ce napokon saznati. Uzbuden i nervozan upalio je novu partiju Tetrisa na svom novom mobitelu.
11.
Na tren se vracam onoj idealnoj vezi s kojom cu pokusati demistificirati isti pojam. Prica je mozda malo prenatrpana likovima, pa se osjecam duznim da nijednog ne zapostavim i dovedem ga tako u neugodnu situaciju da ga citatelj zaboravi. A svi likovi su mi potrebni da do kraja oslikam motiv autobusa u modernom urbanom svijetu. Likovi koji tvore idealnu vezu, isto tako. A zasto uopce nazivam njihovu vezu idealnom? Naravno, ne zbog veze. Veze su bez veze i jedino sto uopce cini vezu su ljudi, dakle tu vezu nazivam idealnom zato sto su ljudi u njoj bili idealni. Idealni je malo preopca rijec no za potrebe price se necu jos i to upustati. Smisao je ta da su oboje njih bili razumni i pametni i znali su mnoge stvari o muklom ljudskom karakteru. Znali su na primjer sto je ljubomora i koliko destruktivno moze djelovati na ljubav i zivot uopce. Znali su, a znanje osnova srece. Ipak, zajebavali su se s onim s cime nisu smjeli.
12.
Prije smo saznali da se junak iz vrtica zove Hrvoje. Naravno, to ime sam izmislio. Taj lik je i previse stvaran da bih mu jos dao i stvarno ime. Saznali smo i da je kao mali Hrvoje imao blagih problema s izgovorom. To, da se to otkrilo bas na rijeci koja oznacava centralnu temu ove price, to je recimo, autorovo manipuliranje pricom. I to vrlo lose, jer prave probleme s izgovorom Hrvoje ima kod slova r, a u rijeci autobus niti nema slova r. Ma ni Hrvoje nije Hrvoje nego Hvoje, kako se i predstavljao, a sto i nije posve nevazno u sjeni dogadaja koji ce slijediti. No mozda ne bih to trebao previse potencirati jer nije pristojno isticati mane, pogotovo govorne, pa tako ni ovu nisam dosad isticao, na primjer: svojim bivsim curama.
Vec sam rezimirao da je Hvoje uzeo djevicanstvo mojoj prvoj curi dok sam ja hodao s njom. To sam saznao iz njenih ustiju dana kad me ostavljala. Nije bilo ugodno. To ne treba objasnjavati. Ali bilo je nista prema ovoj posljednjoj, ovoj kurvanjskoj prasici, jebenoj pizdi pokvarenoj i bolesnoj! Sad opet pokusavam malo biti odvratan. Moram priznati da mi ruzne rijeci bas ne leze, nekako mi je neugodno dok ih tipkam, pa cu ih ipak preskakati u nastavku. To opet ne znaci da cu se odreci odvratnosti, dapace sad je moram nadoknaditi na druge nacine.
Dakle, rijec je o toj zloj kreaturi koja mi je bila cura nekih pet ili sest mjeseci. Dosta. Dosta za finu i skladnu, ugodnu vezu. I bila je fina, skladna i ugodna, bar koliko sam ja mislio. Ocito nisam imao istomisljenika. Odjebala me prakticki bez argumenata. Onda sam popizdio. Onda sam prebio onog cvikerasa koji joj pruza utjehu koja joj ne treba. Onda je ona popizdila. Onda je postala opaka. Znala je sve o Hvoju i kako mi je jebao curu dok sam hodao s njom, pricao sam joj sve. Sada je rekla: -A znas li koga je jos Hvoje jebao dok ti je bila cura?- Rekla je to nadmocno, odozgo, sa sjajem. I tko je sad tu odvratan?




editirano 13. svibnja u 17:09



13.
Naravno da joj nisam vjerovao. Odjednom sam otkrio njenu zlu stranu, nakon svih tih mjeseci sklada i romance, i jednostavno nisam bio spreman priznati da ni svi oni mjeseci nisu bili sklad i romanca. Uostalom znala je dobro gdje sam osjetljiv. A zene to nekako vole potegnuti. I to onda kad je najbolnije. I znao sam ja to sve, i jos to da vrijedaju zato da ne bi bile povrijedene, i da su posebno pokvarene ujutro, i jos svasta, i zbog svega toga joj nisam vjerovao. -Seres!- Rekao sam i otisao. Izisao u hodnik. Zalupio vratima. Pozvao lift. Usao. Sisao. Izisao. Tramvaj. Stan. Glupe serije na TV. Spavanje. Jutro. Faks. Rucak. I bas dok sam se brisao salvetom nakon rucka jedno mi kratko malo slovo prode kroz ono sto zovemo misli. A slovo je r. Nikad joj nisam rekao da Hvoje ne zna reci r.
14.
Mogu se ja praviti ne znam tko, i reci da mogu preci preko toga sto Hvoje jebe svaku moju curu, ali ne mogu. Oduvijek mi je pred ocima slika njega i moje prve drage. Njegovog zlog penisa i njene drage i nevine utrobe u krvavoj koliziji. Jel' sad ovim nalazim porijeklo onim psiholoskim poremecajima za koje me citatelj moze optuziti? Mozda. Mozda je zaista iz toga sve krenulo. Istina je da me je i ta prva cura, kao i sve ostale, nasilno ostavila, a to je ona tocka gdje sam najslabiji. Puknem lako. Puknem kao sto je pukla njena kozica kad je njegov zao penis uronio u nju. O Boze!
15.
Brzo na vozaca autobusa dok jos drzim konce. Sve je idealno isplanirao, sef ga je pustio, rekao je zeni da ide i sve je teklo po planu, a onda vecer prije zvoni njegov mobitel dok sa zenom u tisini gleda Hitnu sluzbu. sef zove da mu je zamjena propala i da ipak mora voziti sutra. -Tko je to bio dragi?- - sef, nista posebno.- -Vozis sutra?- -Da, vozim.- I nije nista rekla. On ju je cuo kako se u sebi smije. Tu je poceo kolaps. Trgnuo je dvije pred spavanje jer ga je neopisivo zivcirao njen "Vozis sutra?" ton. Onda je trgnuo jednu - dvije u toku noci jer mu nikako nije san dolazio na oci. Na posljetku ih je drmnuo nekoliko i u zoru, i jos jednu na kolodvoru. I nije stigao ni do Karlovca kad sliku svoje gole zene i nepoznatih muskih dlakavih guzica vise nije mogao podnijeti. Okrenuo je pred samim naplatnim kucicama i pojurio natrag prema Zagrebu. Kad su svi poceli vikati i protestirati iskrcao ih je nasred autoputa, ukljucujuci i suvozaca, i nastavio punim gasom. Znao je da se ovo ne opravdava i da ga ceka otkaz. Ali znao je i ako zenu nade samu u krevetu da ce mu to znaciti vise od bilo kojeg posla. Natjeravao je Mercedesov autobus do stotrideset i neopisivo volio svoju zenu.
16.
Popio je, to se ne moze zanemariti. Dakle, krivimo alkohol. Najlakse je kriviti alkohol. Ali tako onda pada u vodu ona od prije, sto trijezan planira, to pijan radi. Istina je da pijanstvo oslobada, ali ne mozemo bas ni tvrditi da smo to oni pravi mi.
Komplicirano je malo to s mijenjanjem osobnosti, ali cinjenica je da se neki ljudi posve promijene cim malo, ili malo vise, popiju. Tocno je toliko trebalo meni da razbijem onog cvikerasa. Par pivi i jos dvi duple s nogu i cizmom sad mu razbijao cvike na faci. Bilo mi je zao cim je poceo plakati. Jebi ga, onda je kasno za stati. No svejedno, cvikeras ili netko drugi. Uvijek ce netko drugi platiti za nase vlastite poraze.
17.
Istovremeno u svijetu daleko daleko odavde (ili u nekom snu sasvim pored nas) nas junak i njegov patuljasti pratioc panju se strmim liticama kisama ispranim stijenama tuzne jesenje planine N'Kom. Gnom se vere prvi, poznaje put, cesto je ovuda vodio junake zeljne slave koju ce im donijeti boravak u centru svijeta. Gledao ih je mnoge, snazne i pametne, lijepe i ocesljane, tajnovite i bezimene, i sve ih je gledao kako se gube u svakodnevnom tupilu, sivilu svakodnevice, ocaju jednolikosti. Zna da ni s ovim nece biti drukcije. Ni ovaj ni po cemu nije pokazao da je drukciji, da ce pokusati razumjeti smisao postojanja starog autobusa, a ne samo sjesti u njegova iskidana sjedala i zauvijek ostati tamo.
18.
Idealna veza. To jest ono sto je simulira. Dvoje odlicnih ljudi svjesnih sto je to ljubav, sto je to seks, sto je to potreba i sto je... da: ljubomora. A kad znas sto je ljubomora mozes joj se i suprotstaviti. Mozes se i igrati s njom. Mislim... mozes. I tako su se oni igrali. Pricali su jednom, mastali, salili se, zajebavali, kako ce se zvati njihova buduca djeca. Njihovo buduce dijete.
-Ako bude musko neka se zove kao tvoj bivsi, ako bude zensko neka se zove kao moja bivsa.- Rekao je on, jer bio je to ultimativni izazov ljubomori, nesto sto mogu samo najsnazniji, ma ni oni, samo idealni.
-Ako bude musko neka se zove kao tvoj bivsi, ako bude zensko neka se zove kao moja bivsa.- Rekao je on i oboje su se veselo nasmijali, i ona je u sali rekla -moze- i ponovo su se nasmijali i onda poljubili.
-Ako bude musko neka se zove kao tvoj bivsi, ako bude zensko neka se zove kao moja bivsa.- Rekao je on i nasmijesio se.
-Ako bude musko neka se zove kao neki tvoj bivsi, ako bude zensko neka se zove kao neka moja bivsa.- Rekao je on i poljubio je. Tako je to bilo.
19.
I napokon scena seksa. To jest uvod u nju. Pamtimo jos vozaca koji pokusava uhvatiti zenu in flagranti. Vozac se upravo vraca kuci. Parkirao je par ulica dalje da se moze tiho prisuljati. Brzo utrcava u haustor. Ide stepenicama da se ne bi odao liftom. Dolazi do vrata vlastitog stana i namjesta uho na njih. Tisina. Ili mozda nije. Maksimalno se koncentrira ne bi li cuo neki uzdah ili neki luptaj. Mozda i neki sablasni ritam tup-tup-tup-tup. I bas iz svog stana izlazi susjeda, Julka koja se isto spominje u prvom djelu, ide baciti smece. On joj daje znak prstom da suti i nasmije se kiselo, kao da njegova pozicija ispadne kao nekakva sala. Ali Julka se kriza i odlazi, vidi ona znoj na njegovu celu, vidi ona sjaj u njegovim ocima. Nisu to cista posla.
20.
Dolazi trenutak za malo kvazi filozofiranja. Dakle, vec sam konstatirao da je vrijeme provedeno u autobusu izgubljeno vrijeme. Ljudi bas nista ne bi izgubili kad bi se umjesto voznje samo teleportirali na odrediste. Beam me up Scoty, i svi sretni. Dakle, vrijeme provedeno u autobusu apsolutno je suvisno vrijeme. Vrijeme - rupa. I sad zamislimo da svo to izgubljeno vrijeme mozemo negdje sakupiti, spremiti ga, kondenzirati da ga mozemo koristiti kad nam zatreba. Takva ideja vukla je Dragog carobnjaka Proljetnog Prstena prof. dr. C iz paralelnog svijeta iz maste u kojem se odvija dio ove price, da konstruira spravu koju je nazvao N'Kom. U tom svijetu svakakve su se nezamislive stvari mogle zamisliti i stvoriti, ali ne i N'Kom. Sve se raspalo i citav je projekt eksplodirao u sebe transformirajuci krajolik oko sebe u tuznu jesenju planinu - to je vrsta planina na kojima uvijek pada kisa - a na njenoj najvisoj litici glavni sklop na kojem je projekt pocivao. Izgoren i razbijen, ali jos uvijek prepoznatljiv - kostur lokalnog autobusa.



21.
Pretjerano potenciranje motiva autobusa moglo bi ostvariti posve suprotan i nezeljen efekt. Naravno, osnovni problem je taj sto je cijela ova prica inspirirana, zaokruzena, povezana, isprepletena i prozeta tim nezahvalinim motivom. Tko je ikad pokusao pisati pricu o autobusu zna koliko je to nezahvalno. Drugi problem je taj sto se vec napisana prica pokusava preurediti i prilagoditi drugom pojmu, koji je mozda nesto zahvalniji, ali posve nepoveziv s prvim. Drugi je pojam, za one koji jos nisu shvatiti: ljubomora.
I sad jos ostaje da povezem citav taj paralelan svijet, tuzne jesenje planine, centar svijeta i Dragog carobnjaka Proljetnog Prstena prof. dr. C-a s ljubomorom. Kasnijem, za sada samo ovo: prof. dr. C je jako ljubomoran carobnjak.
22.
Sad opet malo usporavam radnju. Vise zato sto je prica zasla u neku svoju internu rupu u svemiru pa mi treba malo vremena da osmislim kako sve to skupa smisleno privesti kraju. Eto, zgodno bi bilo vratiti se na onaj lik iz treceg odlomka. Tamo smo ga upoznali na zahodskoj skoljci, motiv koji prozima neke dijelove ove sage. Kasnije smo ga opet sreli na onom rodendanskom tulumu, gdje sam i sâm sjedio na skoljci, a prica bas hoce da je on taj koji je tada slavio rodendan. Sada ga vidimo na nekom novom tulumu. Nije bas tulum, ali neka vrsta proslave jest. Evo recimo na primjer, neka bude zakuska povodom diplomiranja. Ne dajte da vas rijec zakuska zavara, tu je itekako prisutan onaj glavni sporedni motiv, i on je taj koji diktira ponasanje na zakusci. Tako se na primjer moze vidjeti eksponiranje gole guzice bas u trenutku dok dekan tako poletno plese sa svojom ponosnom kceri. Ja sam tu nesto umjereniji. Eventualno vicem kroz prozor na profesore, pokusavam proniknuti u smisao srebrnih kartonskih folija ili kao apsolutni vrhunac sukobljavam se u jednom duelling stories. -Reci neku rijec. Reci bilo koju rijec.- -...- -Ma ne tu, to je isfurano.- -Proporcije.- -??? Daj reci neku normalnu rijec.- -Autobus.- -!-
23.
Vracam se seksu. Sad zapravo ide scena seksa. Ovo konstantno najavljivanje scene seksa ima tu svrhu da drzi citatelja u napetosti. Da mu bude zanimljivo, da iscekuje, sad ce - sad ce. A u stvari je vrlo zanimljivo to koliko i kako seks utjece na sve nas. Ma cak i ne sam seks, vec i samo spominjanje seksa. Doista je to zanimljivo, ali skratio bih rasprave i samo najavio da ce se scena seksa odigrati u dvadeset i sedmom odlomku, i da ce biti socna, pomalo pervezna i vrlo, vrlo, vrlo...uh. Dakle, ostanite uz nas. Vracamo se za cetiri odlomka!
24.
U meduvremenu da finaliziramo Hvoja. Hvoje je decko s poremecajima, a ne ja. Hvoje je taj kome je jedini cilj da ga uvali u sto vise razlicitih rupa, a ne meni. I zasto onda zene podrzavaju takve stvari? Zasto mu daju? Ponekad sam uvjeren da je to samo zato da bih ja ispao jadan. Ma zanima me samo tko je za to kriv. On ili one. Sad sam doduse posebno ljut na jednu od njih, ali isto cu se osvetiti samo njemu. Ubit cu ga, eto sto cu mu napraviti. Ubit cu ga zato jer to mogu. Zato sto sam gospodar ove price i zato sto mogu raditi s njenim likovima ono sto hocu. cak i sa onima koji nisu izmisljeni.

25.
A jedan od onih koji je izmisljen kopao je nos. Nas junak ga pljesne po ruci i pita, pokazujuci glavom na hrpu lima: -Je li to to?- -To je to.- Odgovara mu mali gnom i ponovo kopa nos. Junak jos nista ne shvaca. cuo je pricu o izgubljenom vremenu, zna za tu legendu jos od malih nogu. U njegovom selu zene uspavljuju svoju djecu pricama o izgubljenom vremenu i o herojima koji su pokusavali pronaci izgubljeno vrijeme. Znao je da ce i on biti takav heroj kad naraste. I sad je narastao. Ima dlacice iznad gornje usne, povalio je hrpu tudih cura, i sad stoji pred olupinama starog autobusa zeljan tajne izgubljenog vremena. I onda korakne prema njemu. Polako, korak po korak, trazeci ravnotezu u svakom. Hvata se za sipku i polako ulazi unutra. U pozadini se cuje dramaticna glazba moskovskog filharmonijskog orkestra. Gnom nezainteresirano kopa nos. On je to vidio toliko puta. I njemu su kao malome pricali da ce jednog dana doci heroj kojeg tupilo izgubljenog vremena nece obuzeti, koji ce se znati odhrvati zamkama svakodnevnice, koji ce pobijediti indiferenciju. Ali on u to vise ne vjeruje. Kad odrastes u neke stvari jednostavno prestanes vjerovati. cak i te da je neki posebni uspjeh u zivotu jebati tude cure.
26.
Citatelj moze primijetiti da se doista ne libim ubaciti taj motiv gdje god stignem. Problem je s ovom pricom i njenim autorom sto previse stvari pokusava ubaciti u neke sasvim jednostavne klisee, a jos se i ne suzdrzava od konstantnog potenciranja sirovih ljudskih strasti promatranih kroz prizmu ljubomore i zavisti. A ljubomora je sasvim normalna, cak pomalo i pozeljna stvar ako postoji u malim kolicinama. Kazu: gdje nema ljubomore nema ni ljubavi. A gdje nema ljubavi nema ni srece. A gdje nema srece nema ni vjere u zivot i bolje sutra. A vjera u bolje sutra je jedina koja nas drzi da prebrodimo danas. I tako dalje, i tako dalje...
27.
A evo napokon i scene seksa. Vozac naslonjen na vrata svoga stana pazljivo slusa i ne cuje nista. A onda zazvoni mobitel u njegovom dzepu. On se zbuni, smota, mobitel mu ispadne iz ruke. Iz slusalice dernjava i dreka, sef je saznao sto je ucinio s putnicima i busom. Vozac dize mobitel i gasi ga, nada se da se to nije culo unutra, ali kasno. Vrata se otvaraju. Iza njih zena. Zbunjena. Obucena. Gleda ga u oci dugi trenutak i on gleda nju. Ona shvaca sto se dogada, ona poznaje svoga muza, on u njenim ocima vidi da ga voli. Pogledi se stapaju u jedan, padaju jedno drugome u zagrljaj, strasno se ljube sve dok strast ne izleti iz poljubaca i obuzme ih sve. Skidaju se na podu, valjaju stopljeni u isto. Ona uzdise, on place od ljubavi, a sve to jos na ulaznom pragu bez da su iti zatvorili vrata. Julka se taman vraca, bacila je smece. Kriza se kad ugleda opsceni prizor kroz otvorena vrata i brzo bjezi u svoj stan i zakljucava se. A tamo se isto malo nasmije, tiho da je nitko ne cuje. Neka ih malo, neka ljubavi. -sto je to! Kakva je to buka?- Dere se muz iz kuhinje. -Nista. Nista.-


28.
A ima i Julka svoju pricu. Svatko ima svoju pricu pa cak i oni dvoje sa samog pocetka koji raspravljaju o nogometu. A jedna od najljepsih prica ikad ispricanih mi je ona o zeni koja je strasno voljela svoga muza iako je znala da on negdje u dalekom svijetu ima drugu za kojom je posve lud. I onda mu je zena napisala pismo koje kao da je poslano iz dalekog svijeta i s potpisom one druge. I pisala mu je u tom pismu kako ga strasno i neopisivo voli, ali kako se ipak moraju rastati, i neka ne zali jer on ima drugu zenu koju voli i koja njega voli. Prica se zove svila. Znaju je oni koje volim.
29.
Hvoje pogine. I to, da sve ostane u okvirima price, zgazi ga autobus. Bas jednog jutra dok je u samu zoru izlazio iz zgrade jos jedne svoje ljubavnice. Nema nekih posebnih detalja, pretrcavao je cestu u krivom trenutku, naletio je neki automobil, nekih jos uvijek pijanih deckiju koji su se taman vracali s nekog tuluma. On je odskocio da ga ne bi zakacio auto i pao pravo pod autobus. Policija je nasla ove koji su vozili auto i okrivila ih. Oni su se branili nismo mi, alkohol je. Najlakse je kriviti alkohol. Uvijek isto. A Hvoje mrtav, neka je. Bar sitna zadovoljstina autoru price.
30.
Ja sam prezivio. Vucem i dalje frustracije i komplekse onog imaginarnog Hvoja koji je jebao, jebe i jebat ce svaku moju curu, ali prezivljavam. Samo se u pricama ponekad oslobodim i pisem svasta. Nisam ja. Prica je.
31.
Vozac i zena zivjeli su dugo i sretno sve dok nisu umrli u kasnoj starosti. On svega mjesec dana poslije nje. Kazu od ljubavi. Toliko ju je volio. Volio ju je jako i nakon onog jutra jos i vise. Kasnije su se cesto sjecali onog divnog divljeg seksa na vratima i Julkinog lica kad ih je ugledala. Prepricavali bi tu zgodu i obavezno ponovo zavrsili u strasnom zagrljaju. Ona bi prepricavala kako se sokirala kad ga je vidjela i kako joj je u sekundi sve postalo jasno. On bi prepricavao kako ga je prepao mobitel koji je zazvonio i kako ju je strasno na podu uzeo tog jutra. Ali isto bi presucivao kako je odmah nakon odnosa, dok se ona jos prala u kupatilu, pregledao sve ormare i zavirio ispod svakog kreveta.
32.
I jos kraj price o vezi koju ne dira ljubomora zato sto su akteri veze prepametni i prerazumni za nesto toliko glupo. Znamo kako su oboje super i kako su se jednom igrali sa imenom buduceg djeteta. -Ako bude musko neka se zove kao tvoj bivsi, ako bude zensko neka se zove kao moja bivsa.- Rekao je on onda. Nasmijali su se i zaboravili. Proslo je puno vremena i savrsena veza se pretvorila u savrsen brak. I ultrazvuk je rekao: zensko. Sjedili su na terasi i uzivali u suncu kad je on rekao: -Znas koje mi je prekrasno zensko ime? Teuta.-
-Je li i to neka od tvojih kurvica?- Rekla je ona.
33.
Pouka tog dijela price je da se s nekim stvarima ne zajebava. Ne da se ne smije ili ne moze, nego se to ne radi. Neke su stvari jace. Jace od covjeka, jace od uma, jace od razuma. -Je li i to neka od tvojih kurvica?- Rekla je ona, a on je sokiran i uvrijeden otisao s balkona. Izisao je vani samo u papucama i sjeo u prvi autobus. citav dan se vozio u krug. Bila je noc kad se vratio.
-Volim te.- Rekla mu je ona.
-Volim te.- Rekao joj je on.
34.
U nekom paralelnom svijetu junak je usao u autobus koji je bio centar svijeta i gdje je ostalo zadrzano sve izgubljeno vrijeme ovog svijeta. Vrijeme ga je obuzelo i nije se mogao oduprijeti. Gnom izvan autobusa je zijevnuo i otisao dolje cekati iduceg junaka. Moskovska filharmonija je razocarano utihnula.
Izgubljeno vrijeme se ne moze pronaci, ne moze vratiti. Izgubljeno vrijeme je zauvijek izgubljeno, a i ono koje nije izgubljeno isto ce se izgubiti, jer svako je vrijeme izgubljeno i svaki je covjek biljka. I sve to pise iznad ulaza u autobus ali nitko se ne sjeti procitati. Tek kad nista drugo ne upali netko se sjeti da mozda postoje uputstva za uporabu. Ali onda je uglavnom kasno.
35.
A legenda o Dragom carobnjaku Proljetnog Prstena prof. dr. C-u kaze da je imao prelijepu mladu zenu, da ju je jako volio i cuvao i pruzio joj sve u zivotu sto je imao i mogao. Legenda kaze da ga je tolika pogodila istina da ga je ona prevarila da je tuzna jesenja planina koju je stvorio direktna posljedica toga.
Legenda o zeni Dragog carobnjaka Proljetnog Prstena prof. dr. C-a kaze da je bila udana za debila koji joj nije dao ni da ide u trgovinu sama. Legenda kaze da joj je muz bio zaista opsesivno ljubomoran i toliko je bolesno umisljao da mu je nevjerna da je sam kriv za sve sto se dogodilo. Smijesno ali, legenda pamti i nekog s cudnim imenom Hvoje.
36.
I tu zavrsava prica o autobusu. Autobusu kao velikoj metafori ljubomore. Moze li se to ikako povezati? Na primjer: i ljubomora te moze ubiti ako te pregazi. Ili: ni autobus ne moze voziti bez goriva. Ili s naslovom: svi se ljudi prije ili poslije voze autobusom, i sve ljude prije ili poslije voza ljubomora.
Autobus je u svakom slucaju rupa u vremenu, kao sto je ljubomora rupa u ljubavi. No nema ljubavi bez trunke toga zla, i nema covjeka bez zrna gluposti. I nema autobusa bez volana. I nema seksa bez penetracije. Nema price bez kraja. Nema drzave bez poreza. Nema viteza bez konja. Nema ljubavi bez... to je vec bilo.




Post je objavljen 07.05.2005. u 13:03 sati.