vidjeh te, prijatelju moj, strasno zaljubljena u lijepu ženu
gdje joj dlanove obasipaš poljupcima dok ona gleda u te sa
susosjećanjem i privrženošću u očima i milinom i meterinstvom
na usnama; i potajno, rekoh sebi da je ljubav
izbrisala njegovu samoću i uklonila njegovu povučenost, i
on je sada u vječnoj duši koja k sebi, s ljubavlju, privlači
one što bijahu odvojeni samoćom i povučenošću.
Tvoj život, prijatelju moj, jest boravište daleko od svih
drugih boravišta i od susjeda.
Post je objavljen 07.05.2005. u 12:45 sati.