Marketing
Pijesak
Moja prijateljica Natasa uredjuje svoj stan u Zagrebu i pitala je koliko kosta moja kutna garnitura. Kako je zanimaju detalji, provjerio sam svoj mali troskovnik preuredjenja stana i nasao tocan iznos. Onda sam malo u glavi vrtio film kako smo prije nesto vise od godine dana usli u svoju prvu nekretninu. Sa krivim zidovima, losim parketom, ruznim plocicama... I sve polako ispocetka. I kad je sve bilo gotovo, kad smo stavili stvari iz kutija u ormare, ponovo smo se spakirali i otisli na drugi kontinent. Sada u tom stanu prespavamo, ako ne uhvatimo zadnji let.
Kako je troskovnik iznimno detaljan i pedantan (Natasa moze potvrdit...) zapela mi je za oko jedna stavka: Pijesak za obzidavanje kade (40,32 Kn). Tog kobnog jutra krajem proslog sijecnja ostavio sam keramicara da fiksira kadu i otisao na posao. Nazvao me je oko 10:30 i rekao da mi je nestalo pijeska (iako je ujutro tvrdio da ima dovoljno). Prije nego sto sam mu predlozio da izadje iz stana i ode u skladiste gradjevinskog materijala koje je 200 metara dalje prekinuo me je i rekavsi da ce on biti u "bircu preko na Zuji, a ja kad dojdem, ali nemoj da bude prevec kasno..." Izasao sam sa sastanka, vozio se 45 minuta kroz guzvu koja nastane na zagrebackim ulicama kad padne kisica i dosao u skladiste tvrtke "Gradex" (ime je izmisljeno, pravni razlozi). U tamo je bila samo ljubazna blagajnica. Visoke pete, lakirani dugi nokti. Skladistari su trenutno izasli, navodno "poslom". Dvije minute kasnije na kisom okupanom "Gradexovom" otvorenom skladistu ona je stajala na cigli, drzeci kisobran obrazom i ramenom, a vrecu rukama, pazeci da se ne skine lak. Ja sam stajao na drugoj cigli (ispod je bilo blato), u odijelu i salonskim cipelama i lopatom stavljao mokri pijesak u vrecu. Za 40 kuna i 32 lipe. Odnio sam u stan, ostavio vrecu i prosetao do obliznje kavane u kojoj je, iza zida boca "Ozujskog" bio moj keramicar u drustvu dvojice obucenih u radne kombinezone na kojima je pisao "Gradex". "Kaj, cela vreca???? Pa samo malo mi je trebalo, frtalj ovoga, saka ili dvije...". Novih 45 minuta do posla, sa lopatanjem, nosenjem, "birtijom" preko tri sata. Za "dvije sake" pijeska. Za 40 kuna i 32 lipe...
Dva puta se okupas u toj kadi, i onda te zivot odnese negdje daleko... U Dubaiju je danas puhalo jugo. Palo je i malo kisice, iako prosjecni svibanj ovdje ima 0 kisnih dana u godini. Jugo nosi pijesak iz pustinje i sve je mutno i "maglovito" (valjda bi ovdje trebalo pisati pjeskovito, ali tu rijec koristim za dno mora). Vidi post od 13.travnja. Nije bilo bas tako, ali dovoljno da mi uljepsa haubu Chevyja.
Ono sto vidite pored auta je mala kucica za plinsku bocu. Plin stoji vani, a ne vezan lancima na balkonu kao u Zagrebu. Ma tko ce ti u Dubaiju nesto ukrast???
Jugo je ubilo i moju zelju za fotgrafiranjem, uostalom, sve je isto kao i prije, ali malo zamagljeno. Medjutim, ako zelite vidjeti pravi pjescani show, ovo je snimljeno u zracnoj bazi Al Asad u Iraku, 26. travnja ove godine. Kad nije objavio Wolf76, ja cu.
U skladu sa americkom pop-corn logikom i onim vicem o razgovoru izmedju americke mornarice i kanadske obalne straze, rekonstrukcija dogadjaja je isla ovako:
Dakle, Ameri su primjetili "stranu neprijateljsku silu" da dolazi brzinom od 60 milja na sat. S obzirom da nije bila najavljena, Amerikanci su trazili identifikaciju. U protivnom, otvorit ce vatru.
Ona sa primjetili da se ne radi o izoliranom slucaju, nego da sa "bojisnica" pruza kilometrima na istok...
...ali i na zapad!!!
Zapravo: Ide ravno na nas!!!! Pucajte!
Cekaj mozda se zaustavi kod ograde!
A mozda se i ne zaustavi?
Pjescani zid je dolazio sve blize...
...pa jos blize...
Sve dok nije "preklopio" citavu bazu. Par minuta je bila noc, onda je opet svanulo, malo razgrtanja lopatom i sve je kao prije.
Post je objavljen 06.05.2005. u 21:43 sati.