Poput zakopanog blaga, pokazujući tek svoju slutnju, istina želi da je otkrijem, da se u nju zaljubim i da joj posvetim svoj život.
Želi iskušati koliko je cijenim, odvaguje mjeru moje ljubavi, stavlja na kocku sve što imam procjenjujući koliko mi je važna.
Najveće su laži poluistine, mali kamenčići iščupani iz cjelovitog mozaika istinitosti. Površni tragači najradije te male mrvice istinitosti uzimaju "zdravo za gotovo". A zli manipulatori najlakše od tih mrvica istine slažu novi svijet slobode bez odgovornosti i danâ bez duha.
U kriktavoj buci laži istina se radije povlači u zakutke tišine nukajući dobre duše da same dođu do nje. Traži tražitelje. Zazire od onih kojima je u borbi za istinu više stalo do borbe, nego do istine.
Put do nje nije put pameti nego staza srca – koliko god izgledalo drugačije. Istina nisu samo činjenice, ona živi kroz dobrotu, odgovornost i poštenje.
Nije joj važan broj sljedbenika, radije uživa u oduševljenju onih koji su je otkrili.
Strpljiva je i čeka svoje vrijeme.
Poniznost
Posjetitelju, koji je sebe opisao kao tražitelja istine, učitelj reče: "Ako je ono što tražiš istina, tada moraš iznad svega posjedovati jednu osobinu."
- "Znam. Veliku strast za nju."
- "Ne! Stalnu spremnost da priznaš da si možda u krivu."
A.de Mello
Update uz Majčin dan !
Pismo majci
Jesi li živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek' uvečer nad kolibom tvojom
ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me k'o prije osam ljeta.
Nemoj buditi odsanjane snove,
nek' miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sije istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.