Tamo nema ničeg za tebe, govoriš si po bezbrojni put, i tek što zvuk riječi zgasne, više ne vjeruješ u izgovoreno.
Ne ide to tako, osjećaji nisu trag olovke na papiru da ih brišeš gumicom, da ih u trenu puhneš sa stola.
Ne zaniječu se od danas do sutra.
Prokletstvo se uvijek vuče u pramenju, dugo, dugo, i peku tragovi koje ostavlja, dugo, dugo.
Koliko dobro kočiš ? Ti, ne ja.
Koliko dugo možeš držati ?
(l.l.)
Post je objavljen 06.05.2005. u 21:30 sati.