Ne, neću pisati o Guccijevim majicama ili Repleyevim trapericama, nego onoj snobovštini koja leži u dosta ljudi, a jednostavno je ne primjećujemo. Iako se uvijek razvijaju rasprave da li neki odjevni predmet vrijedi toliko koliko košta ili je cijena dignuta samo radi branda, o nekim sličnim stvarima ne razmišljamo. Dakle, ja sam snob u pogledu svih vrsta kupovina, ali prije svega zbog kvalitete takve robe (kad kažem robe mislim da na sve ono što kupujemo, a ne samo na odjeću) ma koliko god neki željeli reći da razlike nema, unatoč cijeni. Naravno tu ne mislim na pamučnu majicu od 2000 kuna što je za svaku normalnu osobu previše, nego uspoređujem one od 30 i 200 kuna. Ali to nije niti bitno sada...
Dakle, danas ja želim pisati o svom snobizmu po pitanju hrane i kućanskih potrepština. Prvo, nije li zanimljivo da inzistiram na Barilla tjestenini dok postoje mnoge druge vrste koje su možda jednako dobre, ali ja ih jednostavno ignoriram i plaćam tu svoju Barillu (pakiranu u one plave kutije, umjesto plastične vrećice) i dva do tri puta više, nego neke druge vrste. Drugo, u mojoj kući se jede isključivo Scotti riža i niti jedna druga. Toga se držimo ko pijan plota. I to točno određena vrsta Scotti riže, ali morala bih provjeriti s gospođom majkom točno koja...
Također, papirnate maramice ne vrijede pola pišljivog boba ako nisu Kleenex ili neke slične, a izuzetno je bitno da i miriše te da su atraktivnog pakiranja. Toaletni papir mora biti obavezno troslojni, mirišljavi, oslikani, mekan i nikako bijeli, nego u boji koja je u skladu s bojom mog wc-a. Mojoj guzi i guzama mojih ukućana je to od životne važnosti!
I tako bih ja mogla do preksutra nabrajati... Pitam se samo koliko sam novaca u životu mogla uštedjeti, a ne imati ništa manje kvalitetan život.
Post je objavljen 06.05.2005. u 18:02 sati.