...da ovo neće biti samo mjesto gdje ću ostavljati informacije... Željela bi nekako da to postane mjesto spajanja nekoliko plesnih svjetova i umjetničkih duša... Jer u meni su se počele spajati neke nevjerojatne plesne stvari koje nikad nisam sanjala...
Za početak ću još jednom ponoviti poruku za dan plesa jer previše odražava moje misli o tome kako ja čujem plesača u sebi...
Ples pripada svima.
On jamči radost i nadahnuće onima koji u njemu sudjeluju i onima koji ga gledaju.
Jezik plesa ne poznaje granice.
On dopire do ljudi bez obzira na njihovu klasnu, nacionalnu i vjersku pripadnost, bez obzira na njihovo obrazovanje.
Jezik plesa beskrajan je, jer on ljudske emocije odražava kroz pokret.
Ples obogaćuje dušu i nadahnjuje duh.
Ples živi u svima koji žive.
Kad sva djeca plešu, mir je osiguran.
Svatko od nas je sigurno jednom u životu sreo plesača u sebi... Sam život je ples, samo hodanje po životnoj stazi je biranje plesnih koraka... I stalno učimo nove korake, krećemo se u ritmu životne glazbe koje čujemo u tom trenutku. Iako se često trudimo koreografirati, nikad ne znamo koja sinkopa će u nama probuditi neki pokret izvan naših granica...
I tako se promijenila moja životna staza... Jedna sinkopa... Jedan tren... I plesač u meni je otkrio novi ples...
Post je objavljen 06.05.2005. u 11:07 sati.