Jucer eto cisto slucajno naletjeh na jedan blog..i tak ja citam i mislim si mudro zbori taj sto pise,onak iskreno i srcu blisko..(inace gledam ja lik voli doorse,mrzi narodnjake,seljacine,kurve(sminkerice) i tak odmah mi je drazi..velim ja on nije isti (Raskoljnikov sindrom - nemojte mi zamjerit:)))
Nego, da se vratim na temu, on (ne isti) je u nekom od prijasnjih postova dao svoj osvrt na danas jako popularnu elektronsku glazbu, pa reko da dam i ja svoj doprinos, tj. nekako iz svoje perspektive komentiram sve to..
dakle ovak, ja sam tonedeaf ili ako cemo po naski totalno bez sluha (dok bijah mala vodili me cesto u zooloski pa mi je slon prdnul v uho:)), a dala bi sve da znam pjevat, svirat gitaru, bubnjeve, ju nejm it..i sad gledano iz mojeg kuta, nije li elektr. glazba savrsena za mene?? Trebas samo stavit plocu, tri put s prstom proc po njoj i tu i tamo stisnut neki gumb..
Ali bas zbog toga glazbu koju slusam cijenim jos vise, jer ako zbog niceg drugog (a sam bog zna da ima jos milijun razloga) a onda zbog toga sto ono! mogu cak i ja!! Ovo zahtijeva vise truda, srca i ljudskosti..ne znam, ja smisao vidim u tome..smatram da je svaka pjesma proizvod trenutka,osjecaja,ljubavi,tuge,srece,depresije,smrti..jednom rjecju zivota...
Svaku pjesmu treba osjetit..
tesko je rijecima opisati kaj muzika meni znaci, kaj za mene predstavlja i na koji nacin me odredjuje ko osobu..nekad volim samu sebe zbog toga kaj jesam, sretna sam da su mi neke stvari vaznije od novca,izgleda,odjece s markom,trendova i kajjaznam cega..poanta je ne prodat se!!
does that make me a dreamer?
znaci li to sam idealist?? da ne mogu prihvatit realno stanje stvari?? jer na koncu se svi prije ili kasnije prodaju..E PA JA ODBIJAM RAZMISLJATI NA TAJ NACIN, ODBIJAM U TO POVJEROVATI!!!
Post je objavljen 06.05.2005. u 10:42 sati.